Iz Zagreba: Andrija Petković
Kažu kako je jutro pametnije od večeri i da treba prespavati pa sumirati utiske. Možda… Ali moji utisci su i danas, dan poslije trke na ” Crvenom spustu” isti. Sjajni! Nije uzalud Kristofersen onoliko bijesnio poslije poraza od Hiršera. Osvojiti Sljeme je privilegija. Kao i biti ” Snježni kralj”.
Od samog starta vidio sam da sam na takmičenju koje je zbilja nešto posebno. Jer dobiti FIS trku isto je kao imati takmičenje Formule 1. Prestiž i obaveza.
Odnos prema novinarima iz preko 30 zemalja svijeta bio je savršen. Od uputstava do… Do naravno posluženja. Daleko iznad svih drugih takmičenja na kojima sam bio. Švedski stol kao za kraljevsko vjenčanje… Sa svakim novim zalogajem rasla je kod mene griža savjesti. Ali šta ću. Nisam karakter pa da odolim zagorskim štruklama, knedlama, mlincima, štrudlama, mesu na 1001 način. “O tome ću misliti sjutra” rekla bi Skarlet O'Hara.Deviza koju i ja sve češće ponavljam.
A onda staza. Prolaze pored mene nadobudni Marsel Hiršer, sjajni i srčani Manu Feler, institucija Manuel Melg… No, slabo divanim njemački, a interesuje me fotka za uspomenu sa predvozačem.
– Profesore- dovikujem Ivici Kosteliću- može li slika za Radio Tivat.
– Naravno, samo požuri, spremamo se za start.
U međuvremenu pored nas je proletjela Janica. Nemam skije, inače bi ovaj stari morski vuk, sigurno dostigao najbolju sportistkinju EXYU po anketi Radio Tivta. Više vremena ta razgovor imao sam sa tvorcem dva “hrvatska čuda”- njihovim ocem Antem. Pita za Tivat, za Boku, volio bi da dođe, ali je zauzet oko kuće na Mljetu…
Epilog. Za sve one koji su često na Sljemenu može se svesti na: još jedan trijumf Marsela Hiršera. Za mene koji sam tu prvi put- mnogo više. Riječima teško izraziti… I naravno želja: vratiti se dogodine opet. Jedino što Sljemenu nedostaje je Fontana di Trevi.
