“Otišli smo na snimanje da snimimo 100 posto, a snimili 200 posto” – rekao je režiser Vladimir Perović koji snima novi film “Ognjilo”.
“Ne kao onaj pošteni političar sa 104 posto na izborima. Prosto: namjestile su nam se i dvije neplanirane, a fenomenalne, životne, istinite scene. I kako ih propustiti…!?
Producentkinja Jelena je sve spremila kao Big Mama, da sam u jednom trenutku pomislio: pa možda ja i nisam potreban na ovom snimanju! Prvo naš junak. Da se od mene traži definicija gorštaka za enciklopediju, rekao bih: Drago Vujović. Čestit, jednostavan, iskren, snažan, sa planinom srođen. Morate ga voljeti.
Ivan Čojbašić – mladi reditelj i sve više snimatelj bez koga će uskoro mnogo šta u crnogorskoj kinematografiji postati nezamislivo.
Milan Stanić – čovjek rođen i odrastao na beogradskom asfaltu, no to ga nije pokvarilo: nema zabiti ni vrleti, čuke ni vrtače po Katunskom i primorskom kršu, do koje nije sa mnom stigao, noseći tešku opremu i snimajući, a da nijednom nije rekao: ne mogu.
Aco Filipović, čovjek iz CZK, koji se juče srcem vezao i za ovu prirodu i za ovaj film. Oslobodio me nošenja stativa…
Momci iz ekipe koja postavlja stubove dalekovoda Pljevlja-Lastva, ovdje u Čevu – sjajni, predusretljivi, brižni za snimanje kao i mi.
I konačno – onaj odozgo. Sve nam namjestio. Bistar zimski dan, pogled – do u nedogled. Sa jednog brijega puca pred nama neprekinuti vijenac od Bijele Gore i Orjena, preko Veljega vrha i svih imenovanih i neimenovanih brda što zaklanjaju Boku, tamo do Lovćena i dalje, ka Petrovačkoj gori i Skadarskom jezeru. Popodnevno Sunce, slojevi planina – kao na kineskom akvarelu. Kamera voli tu dubinu crnogorskog beskraja koji može – na dlan da stane…
I, šta reći na kraju? Sad sam (a snimamo već godinu i po) neopozivo ubijeđen: imaćemo moćan film. OGNJILO…” – piše sa snimanja režiser Vladimir Perović.
