U sali kina “Boka”u Kotoru sinoć je održana promocija knjige “Igrati svoj život”, autora Božidara Ivanovića.
“Popularnost šaha u svijetu porastao je u 21. vijeku, a da li je takva situacija i kod nas u Crnoj Gori? Tragovi slave Božidara Ivanovića još uvijek lebde poput dobroćudnog duha stvarajući sjenku nad šahovskom Crnom Gorom. Da bi izašli iz njegove sjenke nije dovoljno biti najbolji, biti šampion. Treba da budete izuzetni kao što je on bio sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka” – kaže predstavnik Šahovskog kluba Kotor Antun Vih, predstavljajući, kako ističe, čudesnu knjigu o šahu i njenog autora.
“Božidar Ivanović je čovjek koji se sa obije strane Lovćena osjeća kao kod kuće. U Kotoru je često boravio kod rodbine i prijatelja, a kotorski šahisti dijele sa njim mnoge lijepe uspomene. Uspjehe majstora Ivanovića nije lako nabrojiti: tri titule šampiona Jugoslavije, one šahovske velesile, dakle titule osvojene u konkurenciji vrhunskih šahista, zatim dvije šampionske titule u zajedničkoj državi Srbije i Crne Gore, 17 titula šampiona Crne Gore” – ističe Vih, navodeći da je Ivanović paralelno sa sim uspjesima, dobio i brojna priznanja, među kojima su: zaslužni sportista Jugoslavije, Orden rada sa zlatnim vijencem, Zlatna plaketa lista “Sport”, Trinaestojulska nagrada Crne Gore, te titular vrhunskog sportiste Crne Gore.
Ivanović je obavljao funkciju ministra sporta Crne Gore, predsjednika Šahovskog Saveza Srbije i Crne Gore, a poznat je svima kao voditelj emisije “Tajne šaha” emitovanoj na RTCG.
Detaljniju analizu knjige prisutnima je predstavio književnik Obrad Pavlović.
“Ova knjiga će ući u vrh crnogorske književnosti. Kada sam se prvi put susreo sa knjigom Božidara Ivanovića Igrati svoj život prva misao mi je bila da pokušam da razdvojim literarni od šahovskog segmenta, ali već nakon nekoliko prvih pročitanih stranica shvatio sam koliko je to nemoguće razdvojiti.
Već na samom početku artikulisalo se neizbježno pitanje na koje se vjekovima uzalud traži sirovit odgovor. Šta je to zapravo šah?
Za amatere šah je zabava, za žurnaliste najčešće sport, za sportiste borba, a za one koji proniknu u tajne šahe, to je svojevrsna spiritualna disciplina sa elementima čiste umjetnosti do koje dosegnu oni najveći šahovski majstori” – kaže Pavlović, ističući da je u literature bilo mnogo pokušaja da šah postane dio umjetničke tvorevine: od Servantesa, preko Hesea, do Nabokova.
“Uz Boru Kostića i Svetozara Gligorića, Božidar Ivanović postaje najpoznatiji šahovski velemajstor sa ovih prostora. Malo koji velemajstor ima tako blistavih ostvarenja u pojedinačnim partijama kakvih ima Bonja. Dok čitamo Bonjinu knjigu sve je snažniji utisak da smo se otisnuli na jedno od onih dugih putovanja na kojima ne osjećamo nostalgiju niti želju za povratkom.
Vraćamo se tako u prošlost prijestonice u kojoj su živjeli ličnosti uz koje se vezuju brojne legende i anegdote, protkane profinjenom smislom za humor, onim cetinjskim koji nas nasmije, ali istovremeno i duboko zamisli.
Prisjećanje autora na prve korake u prijestonici nisu tek suvoparni memoarski akti, već živa naracija” – objašnjava Pavlović.
“Svoje mejsto u knjizi našao je, objektivno prikazan kao šahista koji je ogromnim talentom i dubokim shvatanjem šahovske igre mogao i trebao postići mngo više, Momčilo Ćetković.
Ako uzmemo u obzir da je prvi nastup mladog Ivanovića u seniorskoj konkurenciji na šahovskom prvenstvu Crne Gore u Kotoru 1966. godine, a da je isti turnir donio petu titulu šampiona Momčiču Ćetkoviću, onda lako zaključujemo ko je kome bio uzor” – kaže Vih.
Prisutnima se obratio Kotoranin Momčilo Ćetković, šahovski velemajstor, prisjećajući se davnih godina crnogorskog šaha.
“Nevjerovatno mi je da se u jednoj takvoj, posleratnoj sredini, rodi čovjek i nikne svojim radom i značajem u šahu, čovjek koji se digao do najviših vrhova. Nije postao svjetski prvak, ali je dostigao velike visine, da se u direktnim susretima sa najvećim majstorima takmiči i da pobijeđuje. Bonja je bio neko koga je trebalo prestići. Bonja je imao tu žicu, možda naslednu, ali karakternu crtu i dosta je radio na šahu. Mi smo bili amateri koji su voljeli šah. Ako je nešto valjalo u tom našem zanosu, onda je to bila sportska, fer borba i druženje, a danas je toga mngo manje.
Naša takmičenja, turniri bili su skromni: recitovala se poezija, pjevalo se, to je bilo druženj,e fer i korektna borba.
To je bila sredina koja je brusila karakter Božidara Ivanovića” – kaže Ćetković, navodeći da knjiga “Igrati svoj život” ima umjetničku i literarnu vrijednost.
O knjizi i šahu govorio je autor Božidar Ivanović.
“Prošlo je mnogo decenija. Došao sam u Koto te 1966 godine. Bio sam prije toga prvak Crne Gore u stonom tenisu. Momo Ćetković je pobijedio na tom šampionatu. To je bila jedna crnogorska starija šahovska elita. Danas se šah ne igra, kompjuter je donio neka nova pravila. Ono što je mene tada impresioniralo jesu ti ljudi, poput Moma Ćetkovića, koji je bio brilijantni intelektualac, prije svega, pa onda sjajni igrač i talenat. Bilo je tu još mnogo sjajnih ljekara, kardiologa, stomatologa, inženjera, profesora, divnih ljudi, ličnosti. Zaista, to je društvo mene impresioniralo. To je bilo jedno drugo vrijeme, drugačije se živjelo. Veći značaj se pridavao umjetnosti i kulturi, daleko više nego danas.
Kada sam vidio te ljude i primjetio njihovu ljudsku i karakternu klasu, to je počelo da me osvaja, intrigira. U šahu, kao jednoj izazovnoj igri, sam vidio filozofiju borbe, izazovne, intelektualne, karakterne lju8de, jer su oni ti koji su to tako interpretetirali i predstavljali. Oni su bili prava klasa” – objašnjava autor, navodeći da je u Jugoslaviji bilo mnogo svjetskih asova, te da crnogorski igrači nisu mnogo za njima zaostajali.
“Počeo sam da igram turnire, sa crnogorske scene sam izašao na jugoslovensku i počeo da bilježim uspjehe i rezultate, te upoznao svjetske asove sa međunarodnog miljea. Pitam se sa pravom da li bi ja danas bio crnogorski i jugoslovenski šahista sa takvom reputacijom da nije bilo ovih ljudi. Siguran sam da ne bi.
I da li je uopšte slučajno da se ja iz ambijenta cetinjskog, podlovćenskog rodim kao šahista. Možda i to ima svoje opravdanje i razlog jer na Cetinju je bilo mnogo mislećih ljudi” – zaključio je Ivanović.
U muzičkom dijelu programa nastupili su Isidora i Aleksandar Milivojević.
Organizator promocije je JU Kulturni centar „Nikola Đurković” u saradnji sa Šahovskim klubom Kotor.
(Radio Kotor)
