Centar za kulturu Tivat, iako nije u pitanju pozorišna kuća u pravom smislu te riječi, do sada se može pohvaliti sa čak 20 produkcija i koprodukcija, što ga čini jednim od najvibrantnijih aktera u pozorišnom životu Crne Gore, ali i regije. Tivat slovi i za domaćina jednog od najznačajnijih pozorišnih festivala na prostoru bivše Jugoslavije – Festivala mediteranskog teatra Purgatorije. Povodom velikog uspjeha- čak sedam Sterijinih nagrada za predstavu „Jami disktrikt“, razgovarali smo sa največim „krivcem“ za činjenicu da je Tivat danas jedna od najznačajnijih tačaka na pozorišnoj mapi regiona, direktorom Centra za kulturu Tivat, Nevenom Staničićem.
Nakon čak 14 samostalnih produkcija, Centar za kulturu Tivat pojavljuje se i kao koproducent na pozorišnim projektima veoma značajnih umjetnika, kakva je i predstava „Jami diktrikt“, do sada ovjenčana sa čak 19 nagrada. Posljednjih sedam stiže sa ovogodišnjeg izdanja festivala „Sterijino pozorje“. Sterijino pozorje je ustanovljeno 1956.godine kao stalni festival nacionalne drame i pozorišta takmičarskog karaktera. Ime nosi po velikom srpskom komediografu Jovanu Steriji Popoviću. Na festivalu učestvuju pozorišta iz Srbije i inostranstva sa predstavama rađenim po tekstovima jugoslovenskih pisaca.
Na 63. Sterijinom pozorju, održanom u Novom Sadu od 26. maja do 3. juna, među devet predstava u takmičarskoj selekciji najviše priznanja pripalo je ostvarenju “Jami distrikt” Milene Bogavac u režiji Kokana Mladenovića. Predstava, čiju produkciju potpisuju Bifer Teatar Beograd, Centar za kulturu Tivat, Festival MASZK Segedin i Think Tank studio Novi Sad, nagrađena je sa čak sedam priznanja. Osvojila je Sterijine nagrade za najbolju predstavu, za tekst i režiju, Jelena Graovac i Nina Nešković za glumu, Ivana Nestorović za kostimografiju, a Isidora Simijonović nagrađena je iz fonda “Dara Čalenić” za najbolju mladu glumicu.
Povodom velikog uspjeha, a pred početak još jednog izdanja festivala Purgatorije, Neven Staničić ističe:
„Organizator kulturnog programa Vojislav Kaluđerović i ja smo prije tri dana bili u Novom Sadu da podržimo predstavu i prije svega, da učestvujemo u okruglom stolu Sterijinog pozorja, koji je uvijek značajan. Bio je to jedan od najdužih okruglih stolova u posljednjih nekoliko godina. Razvila se velika rasprava o samoj predstavi, sadašnjosti i budućnosti Sterijinog pozorja, I brojnim drugim temama. Tu smo čuli da je ocjena gledalaca za našu predstavu u tom momentu bila preko 4,60. Stoga smo se nadali nagradi publike, jer smo mislili da se taj prosjek odobravanja od strane publike neće nadmašiti. Ispalo je potpuno drugačije. Dobili smo nagrade žirija, stručne kritike i tako dalje. Publika je nagradu donijela drugoj predstavi za par glasova. Ali, dobro, možemo biti više nego zadovoljni postignutim“.
„Kao što je prošlogodišnje izdanje Sterijinog pozorja bilo vrlo specifično, prošlogodišnji žiri je odlučio da ne dodijeli ni jednu jedinu nagradu što je izazvalo velike polemike u pozorišnom svijetu, i ovo je Sterijino pozorje bilo interesantno zbog toga što su u upravi festivala odlučili da okrenu list i da zovu modernije predstave i da se posvete mlađim stvaraocima. Čini se da smo mi u tom izboru ponajbolje profitirali“- objašnjava Neven Staničić. „Da se radi o dobroj predstavi, to pokazuje i njen istorijat od premijere u Tivtu, od kada je igrala oko 40 puta, i do ovog trenutka osvojila 12 nagrada na festivalima od Zagreba do Rumunije. Sa ovih sedam nagrada, to je zaista impozantan broj, što samo govori o tome da je na svoj način univerzalna, da je ljudi shvataju, pogotovo na prostorima bivše Jugoslavije, i da smo zajedno sa Bitef teatrom uradili dobar posao“.
Režiser predstave, Kokan Mladenović, na moderan je način ispričao priču o našoj stvarnosti, koristeći sve elemente pop kulture, u prvom redu medije. „Svi stereotipi o Hrvatima, Srbima, Muslimanima, individualizovani su u ovoj predstavi, i to je urađeno na najbolji mogući način, s tim što je predstava zaista tehnički potpuno moderna, nova, i ima ogromnu energiju koja sa scene dolazi do publike, nasuprot onoga što ima, a što mnoge predstave u zadnje vrijeme nemaju, a to je antička katarza. Poslije ove predstave, pogodovo poslije onog dijela kada je u pitanju desetominutno psovanje, nastaje jedan muk, jedna nelagoda, potreba da se aplaudira, ali ne možeš aplaudirati na psovke. Javlja se taj, u pozorištu izgubljen osječaj oslobođenja, katarze, kad se čovjek stvarno mora zamisliti nad onim što nam se dešava. Jer, kada govorimo o ovoj predstavi, čini se da je i živimo. Živimo stereotipe. Svi se ponašamo na način da se zna unaprijed ko je pobjednik na izborima, i tu se ne može ništa. Zna se da je stanje ovakvo, i nikako ne može biti drugačije, i tako dalje da ne nabrajam, da ne politizujem ove divne momente“- objašnjava Neven Staničić, koji se, kao producent, može pohvaliti brojnim vrijednim produkcijama i time da naš festival Purgatorije pozorišni profesionalci upoređuju sa možda najvećim i najznačajnijim na ex-Yu prostorima, novosadskim Sterijinim pozorjem.
Predstava Jami distrikt biće dva puta igrana u okviru ovogodišnjih Purgatorija, koje počinju 22.juna velikim spektaklom „Chicago“ Pozorišta na Terazijama. Jami distrikt je do sada odigran tačno 39 puta, i svaki put je predstava unaprijed rasprodata. „Predstava od ovog ljeta kreće na evropsku turneju, ovo do sada je bila turneja na prostorima bivše Jugoslavije, uključujući Rumuniju. Sada kreće na put Evropom, najvjerovatnije će prvo ići u zemlje Skandinavije, odakle je stigao najveći broj poziva. To smo čuli i na okruglom stolu, Evropljani priču o našim nacionalizmima prepoznaju kao priču o odnosima u Evropskoj uniji, jer smatraju da u slučaju da se na granici bilo koje tri evropske zemlje pronađe nalazište najstarijeg čovjeka na svijetu, da bi se otprilike desile iste stvari. Možda ne bi došlo do rata, ali sve drugo- mediji, „naučna javnost“ i tako dalje- bi se sigurno uznemirilo. Dakle, i kod njih ima interesa za ovakvo gledanje na stvarnost“.
„Sa prošlogodišnjom produkcijom i ranijim predstavama koje su igrale, Centar za kulturu Tivat je doživio nešto što je van pozorišta nezapaženo, jer mi nismo prava pozorišna kuća. Pored Jami distrikta, Gorske drame, Magbeta, takođe u koprodukciji sa Bitef teatrom, i Malo o duši, koja je bila autorski projekt Varje Đukić, mi smo prošle godine igrali i predstave Tre sorele, Penelopijada, Koštana, Hasanaginica, Filomena Marturano i dječju predstavu Pazi, zebru gazi, i zabilježili ni manje ni više nego 83 izvođenja za godinu dana. 83 puta smo se pojavili kao pozorišna kuća na ogromnom prostoru, posebno računajući na igranje Jami distrikta i Magbeta, što nas svrstava u red najuspješnijih pozorišta bivše Jugoslavije. Ovo opravdava naše nastojanje da, kada već ne možemo biti prisutni sami kao Centar, da se kroz koprodukcije održavamo, gajimo tradiciju, i konačno- održavamo ime crnogorskog teatra i Centra za kulturu Tivat na prostoru regije i šire“- kaže Staničić.
Za pozorišne kuće iz regiona pitanje je prestiža da se sa svojim produkcijama pojave na tivatskom festivalu Purgatorije. „Purgatorije su priča za sebe. Mislim da mi u ovom trenutku i ne shvaćamo značaj Purgatorija. Možda ga ne treba previše ni naglašavati. Purgatorijama je za sada najvažnije da traju. Ono što mogu najaviti je da će ovogodišnje Purgatorije biti veopma interesantne, čini mi čak i mnogo bolje nego prošlogodišnje, jer prošlogodišnja sezona nije bila ovako produktivna. Mislim da će publika ove godine u Tivtu uživati. Ne bez razloga. Mi smo ovogodišnje kulturno ljeto u Tivtu nazvali „Centar ljeta“. Dakle, centar ljeta su Pugratorije 2018,“ zaključio je direktor Centra za kulturu Tivat, Neven Staničić.
