Novinar Aleksandar Gajšek, voditelj kultne TV serije „Agape“ i Aleksandra Ninković Tašić, potpredsjednica Obrazovno-istraživačkog društva „Mihajlo Pupin“ pred punim duhovnim centrom manastira Miholjska prevlaka, predstavili su izdanja izdavačke kuće „Agape“.
U svom inspirativnom obraćanju Aleksandar Gajšek govorio je o stvaralačkom nadahnuću i ličnom putu duhovnog preobražaja na kome je vodio razgovore sa nekima od najznačajnijih ličnosti našeg vremena.
„13 godina traje serijal „Agape“. Povodom 10 godina serijala rodila se ideja da objavimo knjigu da izaberemo najzapaženije intervjue. Kada su tu patrijarh Pavle, Emir Kusturica, Dušan Kovačević, Matija Bećković, nekako se izbor sam nametnuo. Trudili smo se da imamo sportiste kao što je Jelena Genčić, prvi trener Novaka Đokovića. Ja je zovem „diskretni heroj“. Bila je 32 puta prvakinja Jugoslavije u tenisu, završila Folozofiju, Istoriju umjetnosti, Istoriju književnosti, čitav radni vek provela kao TV reditelj, a „u prolazu“ odnegovala 4 gren slem šampiona na 4 različite podloge što nijedan trener nije uspeo da uradi. Tu su i intervjui sa rok muzičari, kao što je Cane iz „Partibrejkersa“ kao što je Radomir Mihajlović Točak iz „Smaka“ koji su delili svoju životnu filozofiju“, rekao je Gajšek.
On je istakao da mu od prvih početaka rada na seriji i izdanjima koje je prati, ima podršku akademika Vladete Jerotića, neuropsihijatra, psihoterapeuta i književnika.
„Vladeta Jerotić insistira na kontinuitetu i često mi ponavlja citat mitropolita Amfilohija „Srbi nemaju identiteta jer nemaju kontinuiteta“. Nema trenutka gde on ne opominje – „u Srbiji ako se nešto rodi i traje, već je samo po sebi to čudo“. Ako traje 2,3, 5 godina to treba slaviti. Ako traje 10-15 godina dajte, podržite, nemojte da se to uništi. Odmah sledeće godine objavili „Agape antologiju 2“ gde su intervjui fantastičnih ljudi od pokojnog oca Radovana Bigovića koji je hrabro iznosio svoje mišljenje o odnosu vere i nacije gde je veru stavljao iznad. Tu su i Raša Popov, Jovan Ćirilov, Svetomir Bojanin koji je za života dobio čast da se jedna bolnica za decu zove po njemu. Tumačeći natpis na proročištvu u Delfima „Upoznaj sebe“ on je rekao da to govori da čovek od kako je spoznao sebe, nije zadovoljan sobom. Zadovoljan je kad je oslonjen na sva stuba – to su etika i estetika“, istakao je Gajšek.
Predstavljajući knjigu „Zvezdoborjci“ u kojoj su objedinjenje autobiografije Nikole Tesle, Mihajla Pupina i Milutina Milankovića Aleksandra Ninković Tašić je istakla da je fascinanto koliko danas malo znamo o našim najvećim naučnicima. Naglasila je da je do ahivske građe teško ali nije nemoguće doći. Tako je na svjetlost dana izašao tekst koju je Nikola Tesla napisao o svom rodu na engleskom jeziku koji nažalost još nije preveden, kao i dva njegova autorska teksta koja su u privatnom vlasništvu i do kojih nastoji doći.
„U nauci imate samo tri kanona. Treći kanon prihvaćen posle Galileja je kanon Milutina Milankovića „kanon osunčavanja“. I Tesla i Pupin i Milanković pišu da su tragali za odgovorom na pitanje šta je svetlost. Sva trojica pišu o duhovnom kapitalu, svojoj veri, veri svojih majki. Sva trojica govore da ih je kroz život vodila ta vera a ne briga. Mi nekako imamo ugašen taj deo svesti o njima. Činili su dobro. Činili su toliko mnogo dobrih dela da je to veće od njihove nauke. Ta njihova dobrota, to što mi dana ne znamo da je Mihailo Pupin osnovao „Udruženje ratne siročadi“, tri Fondacije. Da je samo tokom Velikog rata ubrizgao uvel istom dinamikom dve trećine sredstava u Kraljevinu Srbiju a jednu u Kraljevinu Crnu Goru, skoro dve milijarde dolara. Kupovao je najlepša dela srpskog slikarstva. I „Siroče na majčinom grobu“ i „Hercegovačke begunce“ pa traži 1919. od Vlaha Bukovca u pismu da mu naslika Ruđera Boškovića. Mi to ništa ne znamo. Na toj velikoj listi nalazi se i ovo mesto, manastir Miholjska Prevlaka. Otac Sava Janjić je našao podatke – Studenica, Gračanica, Žiča, Ohrid, Markova crkva, Pećka patrijaršija svi su na listi darovanja Mihaila Pupina“, rekla je Aleksandra Ninković Tašić.