Oko 20 građana dočekalo je večeras oko 19 sati na trgu Nikole Đurkovića u Herceg Novom Mirsada Kurgaša, inicijatora mreže SOS za Montenegro i istoimenog marša. Kurgaš je protekla četiri dana prepješačio 145 km od Ulcinja do Herceg Nvoog, kako bi ukazao crnogroskoj javnosti na opasnosti koje nam prijete od istraživanja fosilnih goriva, koja treba da počnu 14.novembra u ulcinjskom akvatorijumu.
Mreža SOS za Montenegro pokrenula je kampanju informisanja javnosti o netransparentnim okolnostima pod kojima se sprovodi projekat istraživanja ugljovodonika u crnogorskom podmorju. SOS za Montenegro poziva na raskid ugovora sa konzorcijem Eni-Novatek, koji je prepoznat po ekocidima širom svijeta, ten a uvođenje moratorijuma na istraživanje i esksploataciju fosilnih goriva. S istim ciljem, se sprovodi i potpisivanje peticije, kako na našem, tako i na engleskom jeziku. Četvorodnevni marš krenuo je iz Ulcinja u petak, 9.novembra, a Kurgaš, jedini učesnik duž cijele rute od 145 km, večeras oko 19 stigao je u Herceg Novi. U okviru dočeka organizovano je i potpisivanje peticije, a među 50-ak građana koji su pristupili, našli su se i predstavnici hercegnovske uprave, NVO Anima i Inicijative Bokobran. Peticija je prethodnih dana potpisivana i u Ulcinju, Baru, Petrovcu, Budvi i Kotoru. Odaziv Tivćana je u potpunosti izostao, ako izuzememo aktiviste Inicijative Bokobran, koji su Kurgaša dočekali i ispratili iz našeg grada.
“Nevladina organizacija Green Home mi svih ovih dana pruža maksimalnu podršku. Njihovi aktivisti su svakoga dana dio marša hodali sa mnom. Podržani smo i od NVO Porat Pizana iz Budve. Mnogi ljudi sa kojima sam se susretao prepoznaju problem. Mnogi, međutim, ne znaju što nas čeka niti što su naši donosioci odluka naumili da urade. Ne znaju da prethodi završni čin, kojim će biti prikovan zadnji ekser na poklopac mrtvačkog kovčega za Crnu Goru,” kaže Kurgaš za Radio Tivat.
Kurgaš smatra da smo još uvijek na vrijeme da se izborimo protiv bušenja Jadranskog mora, a razlog za optimizam dobio je prije svega u Baru, gdje se da dočeka marš okupio veliki broj građana. “Najzad su se javili i ribolovci, kako oni iz privrednih udruženja, dakle profesionalni ribolovci, tako i sportski ribolovci. Za 14.novembar najavljeno je uplovljavanje istraživačkog broda u barski akvatorijum. Zajedno sa ribolovcima planiramo da ih adekvatno dočekamo”, najavljuje Kurgaš.
Na pitanje koliko su institucije u Crnoj Gori, koje su po prirodi stvari zadužene za pitanja očuvanja životne sredine, u prvom redu Agencija za zaštitu životne sredine, a onda i Institut za biologiju mora, te Zavod za seizmologiju, aktivno uključene u informisanje građana o posljedicama orjentacije prema naftnoj industriji, Kurgaš ističe: “Kada smo razgovarali sa predstavnicima naftne kompanije, na sva pitanja na koja nisu znali da nam daju odgovore, oni su upućivali na naše institucije. Kada smo pokušavali da dođemo do informacija od Zavoda za seizmologiju, uputili su nas za Upravu za ugljovodonike. Međutim, pretražujući po internetu, naišli smo na kartu Seimološkog zavoda na njihovom zvaničnom sajtu, koja prikazuje epicentere svih zemljotresa 1979.godine. Tu možete vidjeti da je te godine bilo preko 400 zemljotresa sa zabilježenim epicentrima, a jedan od tih je epicentar zemljotresa od 15.aprila. Taj epicentar se nalazi u takozvanom Bloku 26, za čije je istraživanje grčka kompanija Energean dobila koncesiju. Ako uzmemo u obzir podatak da seizmološka istraživanja ugljovodonika izazivaju seizmičke poremećaje, odnosno za deset puta povećavaju vjerovatnoću zemljotresa, onda možemo pretpostaviti što to može značiti za Crnu Goru, odnosno konkretno za naše primorje i podmorje, koje je prepoznato kao trusno područje.”
Znakovito je da se ni turistička udruženja ne uključuju u javni dijalog o očekivanom uticaju istraživanja i eksploatacije nafte na turističku industriju Crne Gore, primjećuje Kurgaš. “Niko od turističkih organizacija se nije oglasio. Naftne platforme i turizam ne koegzistiraju, ne postoji takav primjer u svijetu. Ako uzmemo u obzir kako funkcionišu naše turističke orgasnizacije, onda nam njihova inertnost u konkretnoj situaciji može biti jasna, ali nam nije jasno kako se ne oglašavaju oni koji su uložili ogromne sume novca da sagrade, na primjer, Porto Montenegro ili Luštica Bay, ili Splendid. Ne znam da li oni uopšte razmišljaju o ovoj temi.”
Vraćajući se na nadležne ekološke institucije, Kurgaš je podsjetio na potpuno drugačiji pristup Instituta za biologiju mora, kada su 2003.godine bili izričito pritiv seizmičkih istraživanja, navodeći konkretne razloge za takav stav. “Međutim, taj isti Institut za biologiju mora sada daje zeleno svjetlo za ista istraživanja. Nama jednostavno nije jasno zašto je to tako. Da li su se u međuvremenu promijenili ljudi u institutu? Pretpostavljamo da i sada imaju stručnjake, pa nam nije jasno zašto su morali zauzeti takav stav, ako je i laicima jasno da možemo očekivati katastrofalne posljedice po ekosistem. Dovoljno je da izađete na internet i naći ćete million primjera zašto ne bismo smjeli dozvoliti da se to desi kod nas u Crnoj Gori. Prilikom istraživanja u ulcinjskom akvatorijumu 2003.godine, desio se strašan pomor ribe. Neke vrste su potpuno nestale i tek skoro počele ponovo da se pojavljuju, poput ribe list i još nekih vrsta, o čemu su mi svjedočili ulcinjski ribari. Dakle, Ulcinjani već imaju iskustva sa posljedicama seizmičkih istraživanja, naravno ružnog iskustva. Koncesionari su tokom ove i prošle godine već radili sondiranje terena u barskom akvatorijumu, putanja tih sondiranja je dostupna na fb stranici SOS za Montenegro. Barski ribari kažu da je već to izazvalo posljedice, da ribe već nema. Takođe, ribari u barkom akvatorijumu već imaju problema kada su u pitanju predstavnici naftne kompanije i zvanične državne institucije koje im asistiraju s tim u vezi. Već im ne dozvoljavaju isplovljavanje iz marine. Ukoliko se nekim slučajem desi da isplove, urgentno ih vraćaju na obalu.”
Cilj marša SOS za Montenegro je mobilizacija crnogorske javnosti da izvrši pritisak na Vladu Crne Gore da povuče ugovore o koncesijama za istraživanje i eksploataciju nafte i gasa, kao i da uvede moratorijum na takve aktivnosti u budućnosti. Iako se građani još uvijek nisu masivno uključili u protest, organizatori marša su zadovoljni efektom akcije, kaže Kurgaš.
“Kao što nisu upoznati sa problemima istraživanja nafte i gasa, građani jedanko nisu dobro informisani o našem maršu. Međutim, ja sam veoma srećan što su mi se ljudi pridruživali duž puta. Dobio sam različite izraze podrške, javljali su mi se ljudi bez obzira na dob i bilo koje druge razlike. Izričito su protiv onoga što namjeravaju da nam urade i spremni da daju svoj doprinos u toj borbi. Ja vjerujem da ćemo uspjeti da se izborimo. Ribari su počeli da se javljaju, izgleda da je polako počeo da kopni strah koji imaju. A strah imaju s razlogom, jer je veoma vjerovatno da se na njih vrši strahovit pritisak. Oni sada ipak počinju da se bude i da pružaju otpor.”
Upravo ribari mogu biti posljednja linija odbrane crnogorskog podmorja u svjetlu činjenice da se Crna Gora sprema da sa Europskom unijom otvori jedno od posljednjih pregovaračkih poglavlja- Poglavlje 27 o ribarstvu. “Po meni, Poglavlje 27 je apsolutno nespojivo sa onim što nam se ovdje priprema. Ne znam da li predstavnici Evropske unije, koji učestvuju u tim pregovorima, imaju u vidu dešavanja u Crnoj Gori. U svakom slučaju, moraće da se oglase s tim u vezi. Ovo nije, što smo više puta isticali, samo problem Crne Gore, već svih zemalja koje okružuju Jadran. Ako su vlastodršci u Crnoj Gori odlučili da nas pokopaju svojim odlukama, nije za očekivati da će to Hrvatska, na primjer, gledati sa strane i skrštenih ruku, jer će se najavljena istraživanja odraziti i na njih. I na Albaniju, Italiju, Sloveniju. Susjedne države i Europska unija će morati da reaguju na sve ovo, definitivno neće moći da ostanu po strani”- zaključuje Mirsad Murgaš.
Najbolji odaziv maršu zabilježen je u Ulcinju i Baru. Veoma posjećeno je bilo i u Budvi, gdje su aktivisti NVO Porat Pizana organizovali i đir barkama do ostrva Sveti Nikola. U Tivtu su Kurgaša dočekali i iz Tivta ispratili samo aktivisti neformalne građanske inicijative Bokobran. Aktivisti Naše akcije, Green Homa I Expeditia prepješačili su dio puta prema Kotoru, I bili podrška potpisivanju peticije, kojoj je pristupilo oko 50-ak građana. Jadnak je bio i večerašnji odaziv u Herceg Novom.
