Povodom Dana zaljubljenih gost programa bio je pjesnik Andrija Petković iza kojeg je šest zbirki poezije, a posvećene su ljubavi prema ženama i naravno Boki. Andrija kaže da svaka pjesma ima svoj pečat. Da je svaka posvećena onoj jednoj posebnoj ženi, pa i sada, nakon 20 godina pisanja, prepozna je kroz stihove. Možda se sa razlogom baš ovog jutra prisjetio pjesme koju je napisao sa 19 godina, a posvećena je jednoj Beogradjanki.
„Volim te!
I ovu kišu koju pada,
Volim te jer ti si tako mlada,
Tako čista, tako smješna,
Tako iskrena i bezgrješna.
Volim tvoj lik i tvoj dodir,
I sjaj tih očiju modrih koje mi vraćaju vjeru u sjutra,
I pomažu da dočekam jutra koja inače ne bih ni htio,
Zbog kojih bi vječiti san snio, samo da te nije.
I šta ti pjesmom još mogu reći?
Lako je olovkom preko hartije preći,
Al vjeruj ovo su rime mog srca.
Sad kad mi se duša još koprca u ovom blatu od života,
Punom podvala i grehota, ovim drhtavim rukama golim,
Reći ću još samo,
Ja te volim!“
Andrija ovu pjesmu posvećuje svim zaljubljenim muškarcima koji svojim damama poklanjaju najljepše ljubavne pjesme, jer da nije žena ne bi bilo ni ljubavnih pjesama.
“Zaboravite svadje, zaboravite ono što je bilo juče, šta će biti sjutra, budite zaljubljeni danas, sjutra, budite zaljubljeni svakog trenutna, jer nema ništa ljepše nego kada se probudite pored nekoga koga volite”- naglasio je Petković.
