Socijaldemokratska partija je inicirala smjenu predsjednika Opštine Kotor, Vladimira Jokića, koju su podržali odbornički klubovi Demokratske partije socijalista (DPS), Socijaldemokrata (SD) i Hrvatske građanske inicijative (HGI). SDP, između ostalog, tvrdi da je predsjednik opštine zloupotrebljavao ovlasti i uzurpirao ingerencije Skupštine Opštine Kotor. O političkoj krizi u Kotoru i inicijativi za njegovo razrješenje, te o Luci Kotor, statusu Kotora na UNESCO listi i donošenju ključnog dokumenta za područje- Prostorno-urbanističkog plana opštine Kotor, razgovarali smo sa gradonačelnikom, Vladimirom Jokićem.
Razgovarala: Antonela Stjepčević
- Podnosioci inicijative za Vaše razrješenje tvrde da zloupotrebljavate ovlasti, odnosno da uzurpirate ingerencije Skupštine opštine Kotor koja u dugom periodu nije održavala svoja zasijedanja. Optužuju vas za partitokratiju i donošenje odluka koje će Kotoru nanijeti dugoročnu štetu. Kako to komentarišete?
SDP je u Kotoru formalizovao svoju saradnju sa DPS, SD i HGI, zajedničkim potpisima na predlog za moje razrješenje. Osvrnuo bih se na političku pozadinu toga. Dakle, imamo situaciju da oni koji su sebe predstavljali kao opoziciju DPS-u, kojima su, na kraju krajeva, i građani bili skloni da zaborave 18 godina najtješnje saradnje sa DPS u onome što su isti oni nazvali “poharom države”- da su isti ti očigledno nenavikli da neko ne vrši poharu javnih dobara i nenavikli da u takvom okruženju djeluju, te su se vratili u zagrljaj starih partnera za, pretpostavljam, novu poharu, ovog puta Kotora. U trenutku kada čitava crnogorska opozicija pokušava da stvori jedinstvo među sobom, kada imamo na desetine hiljada ljudi koji svake subote mirno protestuju na ulicama Podgorice protiv odnarođenog režima, u situaciji kada smo prvi put bili svjedoci onoga što smo znali 30 godina, na što opozicija upozorava 30 godina- da se izborna volja građana, temeljno ustavno pravo građana Crne Gore, kupuje kovertama, imamo jednu SDP, koja je gotovo 20 godina učestvovala u tome i bivala na zajedničkim listama i u Kotoru i na nivou Crne Gore, koja u takvom trenutku odlučuje da sa DPS, SD i HGI, podnese inicijativu za razrješenje predsjednika opštine. To ne može nikako drugačije da se tumači nego kao prekrajanje izborne volje građana. Svi politički pokušaji da se to predstavi kao pokušaj smjene pojedinca su zaista banalni i ne zaslužuju komentar. Ono što je još manje moguće komentarisati su navodi koji su u javnosti i koji su navedeni u inicijativi za smjenu.
- SDP se u svojoj inicijativi poziva na to da ste Vi, uzurpirajući ingerencije Skupštine, donijeli čak 14 nezakonitih odluka.
To je veoma zanimljiv stav SDP i gotovo je nevjerovatno dokle ti ljudi idu u svom licemjerju. Uzmimo primjer Kotora. Kada je gospođa Maja Ćatović izabrana za predsjednicu Opštine Kotor, 2005.godine, ona je potpisala budžet opštine 31.marta, pozivajući se na član 59, danas famozni član 58 Zakona o lokalnoj samoupravi, a tu je njenu odluku isti SDP podržao tri mjeseca kasnije. Imali ste u Tivtu niz odluka koje su, pozivajući se na isti član, donijeli predsjednici opštine, a kasnije potvrdila skupština, u trenucima kad je SDP bio dio te uprave. Imamo takve primjere širom Crne Gore. I onda isti SDP konstatuje da je, citiraću, “Jokić sila iznad zakona i građana” zbog toga što sam donio tih 14 odluka.
- SDP tvrdi da su u pitanju odluke koje gradu pričinjavaju dugoročnu štetu. U saopštenju od 25.marta, u kojem traže vašu smjenu, iz opštinskog odbora te partije ističu da “mora prestati samovolja u donošenju vitalnih odluka za grad kojima se nanosi šteta trajnim dobrima građana i uvodi grad u bezakonje.” O kakvim je odlukama riječ?
Skupština se nije sastajala, svi znamo političke razloge toga, a ako ćemo govoriti o zakonitosti- pitanje je političkih stranaka da li će skupština funkcionisati, to nije u nadležnosti predsjednika opštine. Dakle, imamo krizu vlasti. U toku te krize imamo dolazak turističke sezone, kada imamo javna preduzeća koja ne mogu da rade bez svojih poslovnih planova. U tom trenutku kao predsjednik opštine imam dvije opcije- da ostavim ta preduzeća blokirana ili da odblokiram njihov rad. Možda je sa političke strane bilo pametnije da sam ostavio sve blokirano, pa odgovornost prebacio na političke stranke. Kao odgovornom čovjeku koji radi odgovoran posao, meni je jedina logična opcija bila da omogućim nesmetan rad tih preduzeća. Ne znam da li ima potrebe da spominjem da sam molbe za upravo takvim postupanjem imao od strane funkcionera iz redova SDP. Potpisao sam odluke o davanju saglasnosti na programe i planove rada Komunalnog preduzeća, Vodovoda, Turističke organizacije, Kulturnog centra, Javne ustanove Muzeji. Da budem potpuno praktičan- da nisam potpisao odluku o davanju saglasnosti na program rada i finansijski plan Vodovoda, ovo preduzeće ne bi moglo zakonito vršiti isporuku vode Grblju, Krivošijama i drugim djelovima opštine koji tokom ljeta nemaju vode. Dakle, to je bila obaveza. Pored toga, donio sam i druge odluke, poput stavljanja nekih dokumenata na javnu raspravu, što je “velika nezakonitost.” Imali smo odluku o povjeravanju na korištenje Luci Kotor parkinga na rivi, kao preduslova za predaju dokumenata za dobijanje koncesije nad operativnom obalom u Kotoru. Ono što je zasigurno politički najviše zaboljelo SDP jeste smjena i postavljenje članova upravnih odbora javnih preduzeća. Imali smo Upravni odbor Komunalnog preduzeća, za čijeg predsjednika mi je predočen dokaz da je održavao sjednice bez kvoruma, na kojima je donosio odluke u vlastitu korist. U okviru onoga što je koalicioni sporazum, tražio sam od koalicionih partnera da nominuju drugo lice. Po tom sporazumu, dogovor je da, ukoliko nominovane osobe zadovoljavaju zakonske uslove, u tim slučajevima nema prostora za intervencije. Članovi upravnih odbora jesu funkcije koje dijele konstituenti jedne vlasti. Stranke su predložile svoje kandidate, ja sam ih odlukama imenovao u regularnoj proceduri i u skladu sa članom 58 poslao na izjašnjenje skupštini. U tom trenutku imamo dvije opcije- da skupština potvrdi te odluke, čime one nastavljaju da važe od momenta kada sam ja donio te odluke, ili da one, zbog toga što ih skupština nije potvrdila, prestaju da važe. Veoma prosto i jednostavno.
- Činjenica je da je jedno od pitanja oko kojih je nastala kriza vlasti u Kotoru pitanje Luke Kotor. Prvi kamen spoticanja je bio izbor odbora direktora ovog preduzeća u maju prošle godine.
Prilikom formiranja uprave u Kotoru, imali smo jasno i javno izrečen stav Socijalističke narodne partije u Kotoru da ona traži većinu u upravnim odborima. Kao ostali konstituenti koalicije mi smo pristali na to. Po osnovu takvog sporazuma sam ja izabran za predsjednika opštine, predsjednik OO SDP je izabran za potpredsjednika. Na osnovu istog sporazuma su u bord direktora Luke Kotor imenovana tri člana iz redova SNP. Moja je obaveza, kao nekoga na čelu ove koalicije, da poštujem Koalicioni sporazum na osnovu kojeg sam i sam izabran. Prošle godine u maju smo prvi put imali situaciju u kojoj SDP nije htio da glasa za članove borda direktora Luke Kotor sa zahtjevom da se u to tijelo imenuje jedan član iz SDP. U toj kompaniji Demokratski front ima izvršnog direktora, SDP ima zamjenika izvršnog direktora, funkciju koja ranije nije postojala nego je uvedena novom sistematizacijom, kako bi SDP mogao da vrši kontrolnu funkciju u Luci Kotor.
- Povodom Ugovora o koncesiji koji je sa Vladom sklopila Luka Kotor, u javnosti se raspravlja o planovima ulaganja u lučku infrastrukturu, za koje kritičari tvrde da će dodatno ugroziti prirodnu i kulturnu baštinu Kotorskog zaliva. Poslovni plan je sastavni dio Ugovora o koncesiji između Luke Kotor i Vlade Crne Gore, koji ste podržali na vanrednoj skupštini akcionara Luke Kotor sazvanoj ovim povodom, što vam se zamijera kao jednostrani akt bez konsultacija sa koalicionim partnerima.
Ni poslovni plan Luke Kotor ni bilo koji drugi korak u kontekstu koncesije nije rađen preko noći, to je bio proces koji je trajao u jednom akcionarskom društvu. Imamo situaciju da se partija koja ima zamjenika izvršnog direktora pojavljuje sa time da oni ne znaju ništa ni o čemu. Kada je u pitanju konsultovanje skupštine, cijeneći da je potrebno da budemo što je moguće transparentniji, mi pokrećemo praksu da se o pitanjima na koji način će se predstavnik opštine izjašnjavati na skupštini akcionara Luke Kotor usaglašavamo na skupštini opštine, iako, osim imenovanja članova borda direktora Luke Kotor, predsjednik opštine ima pravo da samostalno zastupa opštinu na skupštini akcionara. Vlada Crne Gore je 27.decembra prošle godine donijela odluku o ustupanju koncesije nad operativnom obalom u Kotoru akcionarskom društvu Luka Kotor. Dan kasnije, 28.decembra, imamo zasijedanje skupštine u Kotoru. Na toj sjednici predsjednica odborničkog kluba SDP čestita građanima Kotora dobijenu koncesiju, odnosno Ugovor o koncesiji sa Vladom, dok pored nje sjedi zamjenica izvršnog direktora Luke, istovremeno i odbornica. Logično je pretpostaviti da su ljudi na tako značajnim pozicijama informisani. U februaru, kada treba da održimo vanrednu skupštinu akcionara luke kako bismo prihvatili Ugovor o koncesiji, cijeneći značaj tog pitanja hoćemo da održimo zasijedanje skupštine opštine. Imamo tri koaliciona sastanka, i na sva tri sastanka prisustvuje predsjednik opštinskog odbora SDP i dogovaramo datum i dnevni red skupštinskog zasijedanja. Imamo kolegijum predsjednice skupštine, na kojem učestvuje predsjednica odborničkog kluba SDP. Nakon toga, imamo novi koalicioni sastanak na kojem treba da prisustvuju autori poslovnog plana Luke Kotor da predsjednicima parlamentarnih stranaka u Kotoru odgovore na svako moguće pitanje i nedoumicu. SDP tog dana odbija svoje učešće na tom koalicionom sastanku. Mi idemo na sjednicu skupštine, a deset minuta prije te sjednice dolazi pismo u kojem SDP upozorava da, ukoliko se donese bilo kakva odluka na toj sjednici, u Kotoru više ne postoji koaliciona većina. Želeći da dam prostora za dodatne razgovore, ne odlazim na vanrednu sjednicu skupštine akcionara. Koristim zakonski rok od 15 dana do sazivanja nove sjednice da dođemo do nekog rješenja. Međutim, i medijski ste upoznati sa time da je situacija postala do te mjere zategnuta da je bilo nemoguće postići konsenzus. Kao predsjednik opštine sam se našao u situaciji da me čeka sjednica akcionara, da kao predsjednik opštine imam ovlašćenja po članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi da zastupam opštinu na toj sjednici. Imam tri opcije- da ne odem na sjednicu i prepustim manjinskim akcinarima da donesu odluku, da odem i da glasam za koncesiju ili protiv koncesije. Da glasam protiv koncesije za luku Kotor, što je nešto za što se zalažem od početka mandata, što je dio programskog opredjeljenja moje partije, što je po mom mišljenju trenutno najveći interes ovoga grada, to nije dolazilo u obzir. Da dopustim da manjinski akcionari odlučuju o nečemu što je u većinskom vlasništvu grada u trenutku dok sam na čelu tog grada- to takođe nije dolazilo u obzir. Cijeneći politički trenutak, otišao sam na sjednicu skupštine akcionara i postavio menadžmentu Luke Kotor i autoru poslovnog plana svako pitanje koje su predstavnici političkih konstituenata koji čine koaliciju postavili i problematizovali. Postavio sam i pitanja koja su mene zanimala sa stanovišta UNESCO-a. Pored toga, zatražio sam od borda direktora da, ukoliko se usvoji Koncesioni ugovor, a samim tim i poslovni plan Luke Kotor, da odmah sazove vanrednu sjednicu i zaključkom obaveže izvršnog direktora da u momentu potpisivanja ugovora, kada plan postane zvanični dokument, isti dostavi UNESCO-u na reviziju. Nakon dobijanja odgovora koji su po mom mišljenju zadovoljili sve ono što podrazumijeva ozbiljan pristup ovakvoj temi, a znajući što je posljedica neizglasavanja takve vrste odluke, nisam imao dilemu da treba da podržim ugovor. Neizglašavanjem ove odluke Luka Kotor gubi pravo da upravlja sopstvenom obalom. Otvara se mogućnost da Vlada Crne Gore raspiše međunarodni tender na kojem bi se vjerovatno pojavio bolji ponuđač od Luke Kotor. Postoji tu još jedna stvar koja gotovo da nije problematizovana u javnosti. Vi već imate ugovorenih preko 500 dolazaka kruzera za ovu, i preko 470 za sljedeću godinu. U odluci Vlade stoji da se koncesija Luci Kotor produžava do donošenja odluke o koncesiji. Odluka da ste protiv znači da od tog trenutka na dalje vi nemate koncesiju. Ko je spreman da preuzme odgovornost da gradu nanese takvu štetu da se on u narednih 12 godina ne pita o svojoj operativnoj obali, da dozvoli da se otvori mogućnost da strana kompanija upravlja obalom Kotora?! Na kraju, ko može da dozvoli da kompanija koja je u većinskom vlasništvu grada snosi odgovornost za potencijalne tužbe za preko 500 dolazaka kruzera ugovorenih za ovu, te preko 470 za narednu godinu?! Sama činjenica da će opštinsko preduzeće nastaviti da gazduje lukom u Kotoru i sačuvati mogućnost da samo odlučuje o tome koliko ćemo kruzera i pod kojim uslovima primati već je dovoljna sama za sebe, pa i da će saldo tog preduzeća biti nula. U narednih 12 godina investiraćemo gotovo pet miliona eura, vrijednost preduzeća porašće za oko 4 miliona eura a u najkonzervativnijim scenariju ostvarićemo dobit od oko šest miliona eura. Ja još uvijek nisam pronašao niti jedan argument koji bi me ubijedio da sam donio pogrešnu odluku.
- Politička neslaganja na temu koncesije nad operativnom obalom u Kotoru u javnom prostoru otvorila su rasprave o temama poput nosivosti destinacije, ekoloških učinaka povećanja kapaciteta Luke Kotor, ali i orjentacije turističkog razvoja Kotora, danas primarno izletničke destinacije. Koliko je na mjestu bojazan dijela građana Kotora da će razvojni plan Luke Kotor dodatno povećati pritisak na grad i način života građana?
Potrebno je raščlaniti neke stvari. Dobijanjem koncesije sačuvali smo pravo da upravljamo svojom destinaciojom. Upravljanje destinacijom je najveći izazov svih destinacija kulturnog turizma koje su na rutama kruzing brodova. Od izbora na mjesto predsjednika opštine bavim se time veoma prilježno. Imali smo u Kotoru sjednicu Organizacije gradova svjetske baštine, za koju sam zajedno sa gradonačelnikom Dubrovnika predložio baš tu temu. Nakon toga samo imali sastanak na Rodosu u Grčkoj, a uskoro nas očekuje sastanak u Krakovu, samit Organizacije gradova svjetske baštine, gdje će se raspravljati o tome kako kruzing industrija utiče na gradove svjetske baštine. Da li mislim da je dobro da imamo preveliki broj brodova- ne mislim, a da li mislim da je dobro što imamo kruzing turizam- dobro je ako umijemo njime da upravljamo. Od svih kruzing luka, mi se najprije možemo upoređivati sa Dubrovnikom, koji je uspio da putem platforme “Respect the City” značajno smanji pritisak na grad. Poenta platforme jeste da se napravi raspored dolazaka kruzera i raspored dolazaka autobusa tako da budu disperzovani tokom cijelog dana da se ne vrši pritisak odjednom. Na taj način, vi obezbjeđujete dobar doživljaj destinacije gostima koji dolaze, zbog čega će eventualno poželjeti da se vrate, imate smanjenje pritiska na komunalnu infrastrukturu, i ono što je najvažnije- imate smanjenje pritiska na život lokalnog stanovništva. To je proces koji se ne dešava preko noći, ali idemo u tom smjeru.
Mnogo bih više volio da je Kotor destinacija stacionarnog turizma, da imamo nekoliko velikih hotela i na tome zasnivamo razvoj turizma, da imamo goste koji ostaju po nekoliko dana. Ali, naprosto ih nemamo dovoljno da bi nosili privrednu aktivnost grada. U tom smislu ću se vratiti pitanju koncesije- mi dobijamo mogućnost da upravljamo ovom destinacijom, da upravljamo budućim dolascima, rezervacijama, načinom na koji će se brodovi vezati, gdje će se vezati, odlučujemo da li ćemo uvesti ekološke tendere, kako će ovaj grad izgledati. Pored te činjenice, svaki drugi benefit je mali. A nije da ih nema. Vi takvim načinom upravljanja od Kotora možete napraviti “home port”, dakle luku odakle kreće i gdje završava kružno putovanje. Vi ćete napraviti grad u kojem ćete imati turiste. Imaćete tri hiljade gostiju koji treba da se ukrcaju na kruzer u Kotoru. Ti ljudi ne dolaze tog jutra da se ukrcaju na kruzer u Kotoru. Oni dolaze dva do tri dana ranije, koje provode u hotelima i u gradu. Želja svake kruzing destinacije na svijetu je da bude “home port”. Mi već za sljedeću godinu imamo najavu da ćemo imati brod koji će svoje kružno putovanje započinjati u Kotoru. Ako neko misli da je je grad Kotor moguće razviti na način da se oslobodi kruzing turizma, a da to učini danas za sutra, taj živi u iluzijama.
- Kotor je na korak da najzad dobije Prostorno-urbanistički plan, čije je nedonošenje godinama unazad bilo argument za brojne devastacije kulturnog pejzaža zaštićenog područja Kotorsko-risanskog basena. PUP je svakako osnovni razvojni dokument, ali bi trebao biti i garant očuvanja prirodnih i kulturnih vrijednosti prostora koji smo posljednjih decenija značajno ugrozili. Da li će u ovaj dokument biti detaljno inkorporirani zahtjevi istaknuti u Izvještaju zajedničke reaktivne misije UNESCO/ICOMOS koja je posjetila područje u oktobru prošle godine?
U momentu kada sam izabran za predsjednika opštine Kotor, u martu 2017.godine, najveći problem Kotora je bio njegov opstanak na UNESCO listi. Bio je to jedan veoma težak položaj i u tom smislu je jedan veoma težak period iza nas. Mogu da kažem i da sam u toku tog procesa lično “zaradio” nekoliko krivičnih prijava zbog neizdavanja građevinskih dozvola u Kostanjici, zbog objekta na Verigama i slično. Međutim, upornim radom lokalne samouprave i u saradnji sa državnim organima- moram da pohvalim saradnju koju smo u posljednje vrijeme uspjeli da uspostavimo sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma u procesu donošenja Prostorno-urbanističkog plana opštine Kotor, što je donijelo rezultat. Ono što posebno moram da naglasim je doprinos generalne sekretarke Komisije za saradnju sa komitetom UNESCO, gospođe Milice Nikolić, i ambasadorke Crne Gore u UNESCO-u, gospođe Dragice Ponorac, koje su dale nemjerljiv doprinos, posebno gospođa Nikolić. Od situacije da smo u opasnosti da budemo obrisani sa Liste svjetske baštine došli smo do situacije da smo imali posjetu reaktivne misije UNESCO/ICOMOS, da smo dobili izvještaj te misije, te da će narednog četvrtka na Vladi Crne Gore biti usvojen Nacrt Prostorno-urbanističkog plana Kotora. Od 33 preporuke date u Izvještaju reaktivne misije, u taj plan su inkorporirane 32. Usvojen Nacrt ide Centru za svjetsku baštinu da da mišljenje na predloženi dokument. Nakon toga, mislim da smo učinili veoma značajan civilizacijski iskorak na način da smo odlučili da pripadamo društvu civilizovanih naroda. To znači da smo odlučili da ćemo čuvati svoj prostor i da nećemo uništavati ono što nam je svijet povjerio na čuvanje zarad brzog profita off shore firmi, nego da ipak nešto ostane za naše potomke. Ono što je sigurno je da su takvim djelovanjem pogođeni ogromni finansijski interesi. Možda upravo tu možemo da nađemo razloge ovakve političke situacije danas u Kotoru, ali ono što vam mogu reći u ime svog tima i svoje lično ime jeste da je očuvanje Kotora i očuvanje Kotora na UNESCO listi i dobijanje koncesije za luku Kotor, iako su to dvije teme koje su očigledno izazvale najveće turbulencije u ovom trenutku, i na političkoj sceni Crne Gore, i Kotora, da su to najveća dostignuća ovog grada u protekle tri decenije. Ove dvije stvari postavile su temelj razvoja Kotora u narednoj deceniji. Ko god sutra da dođe na ovo mjesto, moći će da računa da na tim činjenicama razvija grad, biće obavezan civilizacijskim normama i imaće jedno veliko privredno društvo s kojim će moći da računa u tom razvoju. Kao predsjednik opštine, i kao političar, mogao sam da izaberem put koji bi mi garantovao četiri godine mirnog mandata. Svjedočili ste da su prethodne dvije i po godine bile sve, osim mirne, posebno posljednjih pola godine. Svjedoci ste učinjenog, ako ni u čemu drugom, a onda povodom ova dva putanja. Mislim da nije potrebno da objašnjavam da ova uprava i tim koji predvodim interes grada pretpostavlja svim ostalim interesima. Kao čovjek, mogu da kažem da sam puno radiji da sam u miru sa sobom, nego sa ostatkom svijeta. Očuvanje Kotora na UNESCO listi i koncesija nad kotorskom obalom jesu akti koji će tek pokazati svoj značaj. •
