U galeriji SPA Instituta Dr Simo Milošević u Igalu večeras je otvorena zložba slika Zorana Andrića iz Valjeva Izložbu je otvorio Dragan Popadić, direktor Radio Tivta.
“Zaljulja se brod na slikama Zorana Andrića, ali se drži. Ne tone. Kao što se i mi držimo na ovoj trećoj planeti od Sunca, na kojoj tumaramo tražeći neko svoje mjesto i sanjajući neke nove snove. Ovo nisu samo lijepe slike, ovo nisu samo čudesne slike. Ovo je oda životu. Iz ugla prijatelja i poštovaoca Boke. Jer ovo je oda životu i oda Boki. Od Boke se uglavnom uzima, otima, krade. Poneko nešto i vrati. Kao Zoran sa motivima iz najljepšeg zaliva na svijetu, koji ga je opčinio, kao i mnoge koji su ovdje boravili. To nije idilična Boka, kako vam se može učiniti na prvi pogled. Ovo je Boka koja opominje. U svim svojim koloritima i bojama. Ovo je Boka koja poručuje – nemojte me više zagađivati, zagrađivati, nadgrađivati, otuđivati. Umorna je „Nevjesta Jadrana“.
Ovo nije ni patetična Boka. Jer mnogi slikari , pisci, pjesnici puni su patetike kad slikaju, pišu ili pjevaju o Boki. Njoj patetika ne treba.
Zoran, slikajući iz srca, a srce samo dobro vidi, ne oko – sjetite se Egziperija, uvodi nas, svjesno ili nesvjesno, u svoju priču. U svoja sanjarenja, u svoja maštanja. Zato mu ne trebaju riječi, nego boje. Riječi su nesavršene, mogu biti izvor nesporazuma. Ruža bi mirisala i da se drugačije zove. Zoran bojama priča priču o trajanju. Mijenjaju se vremena, mijenjaju se države, mijenjaju se carevi i predsjednici. Ali, ljudi opstaju i traju, znajući da im je vijek potrošen. Smrtni smo ljudi, svega se plašimo. U osvit civilizacije, sumerski vladar Gilgameš, hoće svoje ime utvrditi i biljku života pronaći. Strah ga je smrti, hoće vječni život. Ime je utvrdio i evo pronosi se vjekovima. Vječni život nije našao. Ni on, ni mi. Al, neko od nas će trajati kroz svoja djela.Koliko dugo, zavisi koliko su dobra i koliko otvaraju vječna čovjekova pitanja – o trajanju, smrti, ljubavi, životu, ljepoti, istini. Svojim slikama Zoran Andrić je na pravom putu da traje i kad mu trošno tijelo stane. Jer pričajući svoju lokalnu priču o Boki, on priča priču o univerzalnim ljudskim vrijednostima i snovima. Priču koju razumije i onaj u Boki, i onaj u Australiji, i onaj u Africi. Jer i oni pričaju slične priče, različitim umjetničkim sredstvima” – rekao je Popadić.
