Piše Miomir Abović:
U jednom od svojih ranijih članakâ već sam- analizirajući neke konceptualne metafore u B/CG/H/S jeziku- govorio o pomenutom jezično-misaonom fenomenu. No, pošto su već stari Rimljani znali da repetitio mater studiorum est- a i da bi svi zainteresovani čitaoci mogli uspješno pratiti ono o čemu ću pisati u nastavku članka- definiciju konceptualne metafore nije zgorega ponoviti. Konceptualna metafora jedan je od kognitivnih procesâ konstruisanja značenja na temelju kojeg povezujemo dva konceptualna domena: izvorni domen i ciljni domen. Pošto je suštinu nekog fenomena najbolje objasniti preko primjerâ, i ja ću ovdje pribjeći toj tehnici. U našem jeziku često se čuje, npr., rečenica: „Pokušao mi je zamazati oči“, gdje glagolska sintagma zamazati oči nije upotrijebljena u svom doslovnom značenju, nego u metaforičkom: prevariti, zavarati, obmanuti nekoga. Iz glagolske sintagme zamazati oči možemo dalje generisati konceptualnu metaforu ZNANJE JE GLEDANJE. Dakle, u našem konceptualnom sistemu vidjeti neku stvar ili radnju ujedno znači i znati, tj. biti svjestan da se ona događa. Kad smo već kod frazema „zamazati (nekom) oči“ u značenju „prevariti, zavarati, obmanuti nekoga“ i konceptualne metafore ZNANJE JE GLEDANJE, iz njega generisane, valja reći da frazemi koji sadrže semantičku komponentu svjesnog i intencionalnog zatvaranja nečijih očiju- kako taj neko ne bi mogao nešto vidjeti, a onda, sljedstveno tome, ni biti svjestan da to nešto postoji- nisu samo karakteristika B/CG/H/S jezika. Tako, npr., u poljskom jeziku postoje frazemi sypać piaskem w oczy (baciti pijesak u oči) i mydlić komuś oczy (sapunati nekom oči). U engleskom jeziku, pak, nekome možemo navući vunu preko očiju tako da ne vidi (pull the wool over somebody's eyes). Obrnuti proces: ako nekome želimo omogućiti da shvati pravo stanje stvari, onda ćemo mu i u B/CG/H/S, i u poljskom jeziku otvoriti oči (poljsko otwierać komuś oczy na coś). Konačno: ako gledamo samo jednim okom, onda ćemo unekoliko slabije vidjeti, što motiviše izraze poput zažmiriti na jedno oko u B/CG/H/S jeziku, przymknąć na coś oczy u poljskom (doslovce „pritvoriti oči na nešto“) i turn a blind eye u engleskom (doslovce „okrenuti slijepo oko“). Primjeri koje sam naveo jasno pokazuju da konceptualna metafora prema kojoj se gledanje povezuje sa znanjem na određeni način učestvuje u tri (lingvistički) različita jezika. Dakle, navedeni frazemi nipošto nisu slučajne veze riječi, nego motivisane konstrukcije. Ili, drugim riječima: sa jedne strane, konceptualna metafora ZNANJE JE GLEDANJE motiviše određene jezične konstrukcije, a, sa druge, predstavlja modus mišljenja o jednoj pojavi u svakodnevnom ljudskom djelovanju i iskustvu.
Konceptualne metafore otkrivaju mentalne matrice različite ontološke razine, te mentalne matrice različite razine duhovnog značaja. Jednu od- po meni- najzanimljivijih konceptualnih metaforâ B/CG/H/S jezika nalazimo u rečenicama tipa „Crna Gora je veoma pogodno mjesto za oplodnju kapitala“. Tu konceptualnu metaforu formulisat ćemo na sljedeći način: KAPITAL JE ŽEN(K)A U SNOŠAJU SA PROKREACIJSKOM INTENCIJOM. Zanimljivost i značaj ove konceptualne metafore u tome su što ista reflektuje jedan zabrinjavajući metafizički proces: metafizički proces koji se opredmećuje u (bez)vrednosnom sistemu što je u podlozi savremene civilizacije. Naime, uspjeh- prije svega finansijski uspjeh- jedna je od temeljnih definišućih odrednicâ civilizacije u kojoj živimo; što više novca- a sljedstveno tome i nekretninâ, skupih automobilâ, materijalnih dobarâ uopšte- neko posjeduje, on/ona smatra se društveno uspješnijim i uglednijim. Stoga nije čudo da je umnožavanje kapitala postalo opsesija i manija mnogih današnjih ljudi. Nije čud(n)o ni što je pomenuta temeljna odrednica (bez)vrednosnog sistema savremene civilizacije postala dio konceptualnog aparata ovdašnjih ljudi, a onda se ovaplotila i u jeziku, u vidu konceptualne metafore KAPITAL JE ŽEN(K)A U SNOŠAJU SA PROKREACIJSKOM INTENCIJOM. Monstruoznost pomenute konceptualne metafore ogleda se u dva pravca: a) čin (snošaj) koji pripada isključivo domeni biološkog, živog- štoviše jedno je od njenih imanentnih obilježjâ- transponuje se u domen neživog; b) čin (snošaj) koji par excellence pripada domeni intimnog- štoviše domeni nejdelikatnije i najdublje intime- čin koji (u normalnim okolnostima) proističe iz najplemenitijih ljudskih osjećanjâ: emocijâ zaljubljenosti i/ili ljubavi- transponuje se u domen javnog, i to u jedan od najprljavijih i najprizemnijih domenâ sfere javnog- u merkantilne odnose. U konceptualnom sistemu- a onda i u jeziku- uspostavlja se paralelizam između, sa jedne strane, domene ljubavi muškarca i žene- i čina snošaja između njih u svrhu krunisanja te ljubavi stvaranjem djeteta- i, sa druge, domene biznisa, tj. gomilanja kapitala. Dakle, fenomen najprizemnije gramzivosti za materijalnim dobrima konceptualizuje se u terminima najintimnijeg ljudskog čina proisteklog iz ljubavi među partnerima. U rezultatu kontaminacije i međusobnog prožimanja ova dva domena generiše se monstruozna metafora: metafora jedne apsolutno desakralizovane i dehumanizovane civilizacije. Kapital biva percipiran kao trudna žena koja, umjesto djeteta, rađa novac. Rekli bismo: motiv gigerovske provenijencije. Nije, nažalost, u pitanju motiv neke slike HR Gigera, niti rezultat bilo čije umjetničke imaginacije, nego dio procesa svakodnevnog mišljenja, do te mjere ustaljenog da je pomenuta konceptualna metafora odavno postala sasvim obična i nestilogena jezična konstrukcija. Gramženje i glad za materijalnim dobrima fenomen je, dakle, koji se u savremenoj civilizaciji doživljava kao potpuno normalan; konceptualna metafora koju smo upravo analizirali najbolji je dokaz za to.
Jezik nam očito- kada uspijemo locirati i dešifrovati njegova skrivena značenja- nudi veoma zanimljiva saznanja o nama samima: saznanja kojih većina ljudi (uglavnom) nisu ni svjesni. Konceptualna metafora KAPITAL JE ŽEN(K)A U SNOŠAJU SA PROKREACIJSKOM INTENCIJOM raskriva nam, tako, jednu opskurnu istinu o našoj prirodi, našem vrednosnom sistemu, našim dominantnim htijenjima i- kao posljedici toga- apsolutnoj razduhovljenosti i animalizaciji i čudovišnosti civilizacije u okviru koje egzistiramo. Druge konceptualne metafore- kao što su SUMNJA JE CRV i ŽELJA JE ZID- otkrivaju nam, opet, neke bitne aspekte vezane za funkcionisanje našeg duševnog života i unutarnjeg bića. No, o njima (možda) u nekom drugom članku.
