Ohrabrujuće vijesti stižu iz Zadra gdje je mladi entuzijasta Roko Štokov, agronom po struci odlučio da se uhvati u koštac sa palmimim surlašem, štetočinom koja je izmjenila lica mnogih gradova na Mediteranu.
Gostujući u našoj emisiji „Vrtirepka“, Roko Štokov je podjelio saznanja do kojih je došao, napominjući da će rado to uraditi i sa Komunalnim preduzećima u Crnoj Gori.
- Imam način, ali imaju ga i drugi međutim metoda aplikacije je veoma bitna, tu i moji keloge puno griješe i treba pratiti biologiju štetnika da ne bi bilo uzaludnog tretiranja onda kada štetnik emigrira, jer je to onda samo trošak koji nema efekta. Problem se kod nas pojavio prije pet godina, prvo u Zadru i Splitu jer su tu veliki centri i rasadnici koji su uvozom robe, donijeli i tog štetnika. Na žalost, Evropska unija nema baš fitosanitarnu kontrolu tako da se brzo proširio po cijelom Mediteranu. Kod nas, ajmo reći da je bilo preko tisuću palmi, a sada je ostalo svega 15, 20 komada. Komunalna društva su napravila kakvu-takvu zaštitu i to je funkcioniralo dok nije došlo do velikog napada. Štetnik će prvo ići na onu koja nije tretirana. Moram napomenuti da je nakon vrste canaris sljedeća na redu lepezasta, pa nakon toga ide na one sa lepezastim grmovima, nakon njih napada vošingtonije, a imamo prvi primjer od prije mjesec dana u vrtu kod Zadra u Ninu da je napalo agavu i juku. Cikas palme još uvijek nisu napadnute, pa možemo reći da su spašene. Gledajući po gradu da i dalje propadaju, prije dvije godine sam se samoinicijativno počeo baviti ovime i pokrio dobar dio obale koji sam uspio spasiti. Doslovno sam sjeo na avion i otišao vidjeti kako to rade oni što u jednom kvartu imaju palmi koliko cijela Hrvatska obala zajedno. Bio sam u Španjolskoj i Francuskoj i našao sam se sa kolegama koji su već to prošli da idemo zajednički dalje. Ja svoja iskustva djelim njima, kao i oni meni. Kao i svaki štetnik i ovaj ima mutaciju proteina i postaje otporan na neke koncentracije i sredstva, tako da se javlja rezistentnost. Kako mi kažu sa Instituta u Španjojlskoj ovaj nametnik je jedan od pametnijih tako da točno zna koju palmu treba napasti. Trebao sam naći način kako da biološki insekticidi budu djelotvorni u čemu su mi pomogli kolege iz vani i to je uistinu djelovalo.
U Francuskoj se već deset godina bore sa ovom štetočinom i po svim izgledima uspjevaju u tome.
- Problem je što u visoke palme treba usuti oko 50 litara sredstva, zaustavlja se promet i u jednom danu bi se tretiralo maksimum deset palmi, a ako ih imate 150 dok vi dođete do kraja već se ona prva zarazi, a one pri kraju uginu. Bio je izazov napraviti sistem koji će biti efikasan da se u pola dana može tretirati 150 palmi. Probao sam razne načine injektiranja, a najnoviji sistem je uporaba elektronike za kontrolu štetnika i onda smo 100% sigurni. Nakon toga sam cijeli sistem i način rada nesebično podjelio drugim općinama uz more da se sami potrude oko spasa palmi. Naišao sam na par entuzijasta, a neki su to labavo pustili, tako da opet moram dolaziti sa svojim ljudima. Ne mislim da sam nešto specijalno napravio, siguran sam da se itko od mojih kolega isto ovako srčano uhvatio ovog posla, da bi i oni došli do riješenja. Da se sa što manjim troškom odradi što bolji posao, jednako je tako i sa palmama, ništa drugačije od neke druge kulture gdje se intenzivno radi zaštita.
Ono što je važno istaći, kaže Roko je da treba voditi računa u kojem periodu se tretiraju palme i na koji način.
- Tretira se onda kada je migracija štetnika najveća, neki moji kolege tretiraju jednom mjesečno što je veliki trošak. Tako ispada da palme mogu imati samo dobrostojeći, sa čime se ja ne slažem. Moj je princip bio da se ta zaštita odradi sa što manje troškova i da ne bude otežavajući faktor za općine koje su limitirane sa proračunom. Na lokalitete treba postavljati feromonske lovke koje su signal za tretiranje. On ima dva migracijska ciklusa u aprilu i maju, zavisi o godini kada traži biljku domaćina. Naseli se i položena jaja dođu do odraslih oblika, dalje se širi i traži biljku domaćina. Onda dolazi osmi mjesec gdje on opet migrira i traži biljku domaćina. Vidimo da pri kraju ljeta jedne palme padaju, a druge padaju u zimu. Godina je bila izuzetno topla, falile su nam jake bure i štetnik nije mirovao do Božića. Izrazito im pogoduje ovakvo vrijeme, a temperatura kada padne ispod 12 stupnjeva on prestaje sa migracijom i razvojem unutar palme. Kada je vani temperatura mala u deblo palme je visočija, jedino kada bura prodre u deblo onda ga može zaustaviti i čak ga kompletno ubiti i jaja i ličinke. U Cavtatu se takođe moj kolega brine o tom području. Imao sam pozive od privatnika da dođem u Crnu Goru koji bi me drage volje spojili sa nadležnima, pa ćemo vidjeti što će se u nardnom periodu dogoditi. Rado bih podjelio svoja znanja sa nadležnima u Crnoj Gori, kako da se što efikasnije radi protiv ovog štetnika, poručio je Roko.
