Iz Budimpešte: Andrija Petković
Dosta toga obišao sam sa vaterpolistima. Bilo je uspjeha i neuspjeha, radosti i tuge, ali ono što je njihova osnovna karakteristika jeste da su uvijek bili dostojanstveni. Vijerni čaroliji igre sa loptom. I u bazenu i van njega.
Kad me neko pita: kakvi su ti vaterpolisti, sjetim se priče legendarnog Duga Đurkovića. Kad je jednom kamermana poslao da mu “uhvati” Borisa Zlokovića, Vlada Gojkovića i još po nekog, kako bi napravio intervju sa njima, ovaj mu je odgovorio:
– Ali Dugo, ja bez kapice ne umijem da ih prepoznam!
Eto takvi su… Nenametljivi, obični. Za njima ne trče paparaci, oko njih se ne vrte milioni.
A uslovi u kojima u Crnoj Gori stasavaju vaterpolisti nisu ni za trideseto, a ne treće mjesto u Evropi! Institucije, ljudi koji se bave sportskim pitanjima, lokalne samouprave, jednostavno su zapostavile ovaj sport, jedini ekipni i reprezentativni sa loptom, u kojem Crna Gora ima titulu evropskog šampiona.
Za razliku, recimo, od Mađarske u kojoj vaterpolisti imaju status božanstva, kojima je sve podređeno. Zato Budimpešta u posljednje četiri godine i dobija organizaciju jednog svjetskog idva evropska šampionata, gradi velelepne vaterpolo i plivačke dvorane, a sponzori se utrkuju u tome ko će biti prisutan na njihovim majicama ili bade mantilima. Gotovo da nema čovjeka ovdje sa kojim sa razgovarao a da mi sa ponosom u glasu i očima ne kaže:
-Moj sin (rođak, unuk) trenira vaterpolo.
Ili Italije, aktuelnog svijetskog šampiona, koja zahvaljujući Lonciju hara vaterpolo federacijama, određuje sudije, ugovora poslove i stvara moćnu ligu izuzetno posjećenu od strane navijača.
Crnogorski vaterpolisti ne uživaju ni jednu od tih privilegija. Medalja osvojena u Budimpešti, nije posljedica sistemskog ulaganja i planskog pozicioniranja vaterpola, kao istinskog sporta broj 1, što po trofejima on jeste. Ova medalja došla je kao izraz ogromnog inata, volje i želje hrabrih momaka koji iz utakmice u utakmicu izgaraju kako bi stigli do pobjede. Do odličja! Uz nevjerovatan trud i odricanje. Uz dušu i srce koje su svim bićem posvetili vaterpolu. Oni su sami tvorci svog uspjeha. Sa nikakvom ili minimalnom pomoći sa strane. Zato: Gospodo, moj naklon do poda.
