Zahvaljujući Sandri Stošić domaćici u Međunorodnoj školi u Tivtu zavirili smo u školski vrt/ baštu protkanu ljubavlju. Baštu posebnu i po tome što u njenoj kreaciji učestvuju i učenici škole, kazala nam je Sandra koja mnogo voli svoj posao.
Škola internatskog tipa posjeduje baštu u kojoj su zasađene različite vrste povrća koje se koristi u školskoj kuhinji. Bašta je projekat koji je na inicijativu jednog od nastvanika zaživio prije četiri godine i ima za cilj da đaci saznaju kako se dolazi do hrane, objasnila je Stošić, koja brine o vrtu kome su ove godine obnovili leje, a zadužena je i za đake i njihove aktivnosti u internatu. Njeno zvanično zanimanje je hause matron.
„Pomažem đacima koji su stigli sa različitih strana svijeta da se prilagode novoj sredini. Zadatak mi je da im na neki na način, koliko je to moguće, zamjenim roditelje, objasnila je.
Brine o sadnji povrća, održava baštu i u taj rad uključuje i đake koji to žele jer kroz druženje najbolje uče, kaže Sandra. Zbog korona virusa veći broj učenika je otišao kući, ali njih četvoro nisu mogli zbog daljine i zatvaranja granica. To su đaci uzrasta od 13 do 16.godina o kojima brine Sandra i njen muž koji je domar u školi, a zahvaljujući školskoj stipendiji njihov najmlađi sin takođe pohađa međunarodnu školu.
„U bašti imamo crni i bijeli luk, rotkvice, peršun, mrkvu, rukolu, zelenu salatu, celer, jagode, boraniju, krompir“, objašnjava Sandra koja je u baštu oplemenila i nekim cvjetnim sadnicama. Nije joj teško ni da kosi travu u dvorištu jer je to radna terapija, miris trave umiruje, ali i podsjeća na djetinjstvo, kaže Sandra koja u školi radi od 2013. godine i to je, ističe, njena druga kuća u kojoj živi sa porodicom. „Ja i moj suprug smo domaćini škole“.
Zahvaljujući njegovom zanatskom umijeću u školskom dvorištu se nalazi ljetnjikovac ili gazibo kako ga zovu u školi, ljuljaške, tobogan i drugi sadržaji, a pravi i po potrebi sve što je neophodno za školu i učenike.
U Internatu trenutno borave četiri učenika koji zbog stanja sa korona virusom nisu mogli da odu kući. Za njih je trebalo osmisliti neke zanimacije kojima bi ispunili vrijeme. „Tako smo došli na jednu od ideja. Od plastičnih bidona za vodu pravili smo saksije u vidu figura slonića i prasića, ofarbali ih pa zasadili cvijeće. Trudimo se da kroz razgovore, kao i sportske aktivnosti ovaj period prođu što bezbolnije“.
Nakon doručka, u 8 sati počinje online nastava koja se odvija do 14 sati. Nakon toga slijedi ručak, a onda odmor i popodnevne aktivnosti, ispričala je Sandra kako izgleda jedan radni dan u školi u vrijeme korone.
„Večeramo zajedno i za nju sam ja zadužena, ali u spremanje smo uključil i djecu pa nam je dječak Indonezije prije neki dan spemao suši. Spremamo i kolače i to njih ispunajava, osjećaju se korisnim, urade nešto lijepo za sebe, a najbitnije je ipak druženje“, rekla je Sandra.
Tokom redovnog odvijanja nastave Sandrin radni dan u Internatu počinje buđenjem đaka, pa provjera jesu li zdravi, kakvog su raspoloženja i da li su spremni za školu.
„I dok su oni na nastavi ja sređujem njihove sobe, brinem o pranju i sušenju veša…. Brinem o svemu kao što bi to radila njihova majka“, istakla je na kraju Sandra za koju su, kaže, vezani mlađi đaci, a manje stariji jer su oni samostalniji.
