Veče studentskog filma u okviru 34. Filmskog festivala Herceg Novi, zakazano u Dvorani Park za ponedjeljak, 2.avgust, otvoriće film van konkurencije- „Bokahontas,“ diplomski film mlade hercegnovske jedriličarke i režiserke Jane Radan. Film će u Herceg Novom imati svoje premijerno predstavljanje publici, što je bio povod za kratak razgovor sa autorkom.
Zašto Bokahontas?
Naziv Bokahontas je potekao od nadimka jedne naše prijateljice, ali sam kasnije razmišljajući shvatila da ta jezička igra sa sobom nosi jednu ozbiljnu tematiku koju sam iskoristila kao podlogu i naziv svog filma. Naravno, aludirajući na Pokahontas, svima nama dobro poznate teme. Temu prirodu, odnosa čovjeka i prirode, domovine, otuđenja. Film je posebno posvećen nama iz Boke, ali mislim da je razumljiv i za svakog ko će prvi put za Boku čuti.
Nije neobično- ali zbog čega je ekološka tema u fokusu vašeg diplomskog filma?
Kroz ovu priču provučene su mnoge opšte i velike teme, kao što su ekologija, briga o planeti, odrastanje, nostalgija. Ali, stavivši to u dječju perspektivu i kad sam dodala dimenziju da je to zapravo priča iz budućnosti, odnosno sjećanje na nešto što mi trenutno proživljavamo, uvela sam jedan vid distance kako tema ne bi zvučala pretenciozno, a da ipak ostane blisko i razumljivo.
Priču donosite iz dječje perspektive. Da li film ima i aktivističkih ambicija?
Posebno mi je drago što je premijera mog filma baš u mom rodnom Herceg Novom i što je dio jednog velikog festivala, koji ima dugu i lijepu tradiciju, što zapravo otvara selekciju studentskog filma. Nadam se da če to doprinijeti atmosferi samog filma koji sa sobom i u sebi nosi Boku i njenu magiju. Naravno, nadam se da će film putovati dalje od naše Boke i da će mnogo ljudi u svijetu imati priliku da osjeti ono što mi osjećamo i vidimo dok gledamo ovaj film.
„Bokahontas“ nije tvoj prvi film koji ćemo gledati. Tema je usko vezana za more, što je slučaj i sa filmom „U po bande“ koji govori o školi jedrenja u Boki. Što su tvoje režiserske ambicije, kada se sjetimo da si jedriličarka i pomorac?
Da, tema mora izgleda neizbježna u mom filmskom izražavanju, ali ovog puta na drugačiji način nego u filmu „U po bande“, mada mislim da ima sličnu matricu: djeca, more i odrastanje. Ono što smatram najbitnijim dijelom sebe i na čemu sam jako zahvalna. Trenutno vam se javljam sa palube broda, a moje režiserske ambicije su da uspijem da plovim snimajući filmove. Odnosno snimam filmove ploveći.
