U Atrijumu ljetnikovca Buća sinoć je promovisana monografija “Lica mog vremena” profesionalnog fotografa Duška Miljanića, posvećena Tivćanima i gradu koji je ostao u njihovim uspomenama, a čini je oko šezdeset portreta.
Profesor Lazar Pejović je primjetio da Duško pri fotografisanju portreta koristi jednu vrstu lažne pozadine, rama koji na neki način izdvaja portret od okruženja, ali je upravo taj ostatak okruženja koji se vidi mimo pozadine, jednako važan:
“Važan je jer daje kontekst koji se na fenomenalan način spaja sa portretisanom ličnošću a pogotovu sa onim kratkim tekstom koji je izvučen iz intervjua. Isto je to urađeno sa mnoštvom jednostavnih, simboličkih, uvodnih snimaka koje na neki način kontekstualizuju njihova interesovanja, svari koje oni pominju u intervjuima i koje su njima važne.
Upotreba te lažne pozadine koja ne izdvaja portret iz ambijenta, već ga još više fiksira i utapa u ambijent dajući portretu dostojanstvo studijskog portreta besprekorno osvetljenog sa snažnim akcentom na psihologiju, na karakter, na autentičnost, a opet zadržavajući okolni ambijent – mislim da je taj postupak izvanredno uspio i to je ono što ovaj rad
izdvaja od sličnih stvari i uspostavlja gotovo jedinstvenu, autentičnu metodu koja je u funkciji osnovne ideje.”
“Pred nama je fotomonografija i uredničko izdanje našeg Duška i srećan sam što u bogatoj istoriji tivatskih fotografa dolazimo do toga da jedan od njih objavljuje ličnu monografiju i svoj lični pogled na jedan grad i jedno vrijeme”, istakao je direktor Centra za kulturu, Neven Staničić.
“Tu su i brojni tekstovi uklapani u ovu priču, čime je njegov autorski doprinos izraženiji. Ovo su ljudi Duškovog djetinjstva, to su Tivćani raznih zanimanja koje je Duško zapazio, a bilo je puno njih koji se nisu mogli naći u knjizi zbog raznoraznih okolnosti, protoka vremena, pandemije i svega ostalog, pa tako u knjizi na žalost, nemamo našu Maju Parfiljevu.”
Profesionalni fotograf, Duško Miljanić, autor monografije se našalio da je pandemija pozitivno uticala na njegov projekat pa je on trajao skoro godinu dana, a ne 15 -tak koliko bi inače bio aktuelan da su bile normalne okolnosti i podjelio sa publikom brojne utiske o njegovim portretima koje su mu dolazile tokom trajanja izložbe u Tivtu :
“Izložba porteta je trajala tri mjeseca a ova knjiga je kontekstualizacija cijelog projekta. Dok je trajala izložba dobijao sam brojne zanimljive poruke, mejlove, čak i eseje. Evo nekih utisaka :
“Iako svaka ponaosob životna priča puno govori o djelima likova, Duško je zaista favorizovao komponentu ljudske duše. Veliki dio ovih ljudi nisam uspio da upoznam, ipak živopisnost portreta je takva da možete da ih osjetite iz svake slike. Osjećate ljudsku dušu i da ne čitate biografiju”.
“Sasvim slučajno sam svratio u rodni Tivat i kao obično prošetao obalom svog djetinjstva kako bih pronašao likove koji čine jedan grad. Na žalost, nisam ih pronašao pored mora ali jesam na tvojoj izložbi.”
“Duboko poštovanje i zahvalnost za Vašu izložbu koja je savršeno prikazala tranziciju našeg malog grada u turistički centar Mediterana i sačuvali od zaborava fragmente njegove autentičnosti. Fotografije su toliko maestralno i precizno dočarale karakter ličnosti da sam u trenu, kad sam stala ispred fotografije braće Čelanović, nekontrolisano izgovorila: Dobro jutro gospodo !”
U programu je učestvovala glumica Dubravka Drakić koja je čitala
djelove iz knjige i muzičarka i vokalna solistkinja Anita Popović koja je evocirala sjećanja na Maju Perfiljevu i otpjevala svoju pjesmu “Karavani putuju” komponovanu na Majine tekstove.
