Završen je četvrti regionalni pjesnički konkurs NVO “Bokeški Forum” posvećen pjesnikinji Maji Perfiljevoj. Od 162 pristigla rada žiri u sastavu: Katica Čavor, Sandra Sindik, dr Jasmin Dorić i dr Andrija Petković izabrao je najbolje. Pobjedničku pjesmu posvećenu Maji Perfiljevoj napisao je Jovan Bundalo iz Beograda.
Drugo mjesto osvojila je Esma Sarić iz Sarajeva, a trećeplasirani je Mirko Kasipović iz Rijeke. Pobjedniku pripada nagrada od 200 eura, drugoplasiranom 150 i trećeplasiranoj pjesmi 100 eura, uz poštovanje propozicija takmičenja.
Pored tri pobjedničke pjesme žiri je odabrao i 27 radova koji će se naći u zbirci koja će biti promovisana u martu naredne godine. Tada će istovremeno biti promovisana i treća zbirka pod nazivom “Hvala ti”. Njena promocija koja je bila planirana za početak ove godine odložena je zbog epidemiloške situacije. Novac dobijen od prodaje obje zbirke biće uplaćen u humanitarne svrhe.
Pored pobjedničkih među 30 najboljih radova izabrani su i oni sledećih stvaralaca: Sinša Milić (Sombor), Jepuranović Irena (Beograd), Teodora Zorić (Banja Luka), Kristina Kamenarović (Kotor), Mirjana Babić, Aleksandra Papović (Nikšić), Olivera Skerlić, Milan Cimbaljević (Berane), Dragan Mitić (Niš), Miloš Milosavljević (Ćuprija), Milko Stojković (Smederevska Palanka), Gorica Samardžić (Tivat), Slavica Damnjanović (Bačka Topola), Vanja Škrobica (Split), Stefan Maraš (Podgorica), Branka Kostić, Maja Palačković (Banjaluka), Vesko Anđelić (Herceg Novi), Aida Orahovac (Podgorica), Katarina Sarić (Cetinje), Ivan Klarić (Šibenik), Samir Suljić (Panđurište), Jovana Stevović (Nikšić ), Bepina Pinčić (Sremska Mitrovica), Aida Šečić Nezirević (Sarajevo), Nermina Subašić (Kalesija), Vuk Stevanović (Beograd).
A evo i pobjedničke pjesme:
BALADA O MLADIĆU I RUŽI
(Mom tati – Rusu)
Ode on da nikad, nikad se ne vrati
ode on i dugo majka će ga zvati
ode on, zbog čega, nikad neće znati
ode on i zauvijek primit će ga vlati.
Maja Perfiljeva
ODE ON
-glosa-
Dan se na dan slaže, kalendar se krati,
ruska stepa tiho, sjećanjem žubori,
kao loša sreća, tuga dušu dvori.
Ode on da nikad, nikad se ne vrati.
Samo majka može cjelu sebe dati,
u njezinoj patnji sputana je ljutnja,
u nadanju bolnom, živi loša slutnja.
Ode on i dugo majka će ga zvati.
Kad vrjeme otrese s maka suhe lati,
poletje će tiho u tamninu noći,
nadao se nije da će na put poći.
Ode on, zbog čega, nikad neće znati.
Ko će za dan slavlja ruzmarine brati,
uzalud je Boka dočekala ljeto,
uzalud je mak u proljeće cvjeto.
Ode on i zauvijek primit će ga vlati.
