,,Otvarajući prostore novih umjetničkih promišljanja Ivana Babić, svoja umjetnička osvarenja izmješta iz dosadašnjih okvira. Pored odluke da procese stvaralačke imaginacije prenese na manje dimenzije odnosno minijature, odlučuje se i za promjenu podloge: dosadašnji papir i platno mijenja – staklom. Staklo može biti krhko i lomljivo, metaforički prikazujući ljudsku osjetljivost, dok sa druge strane uslijed lomljenja može biti oštro i dovesti do izvesnih povreda“, rekla je sinoć Marija Saičić, teoreričarka umjetnosti, otvarajući izložbu Minijatura na staklu autorke Ivane Babić.
,,Možda baš zbog njenog primarnog opredjeljenja, arhitekture, Ivana se odlučuje da svoj likovni izraz oplemeni staklom. Inspirisana arhitekturom stakla odnosno gotičkim vitražima ona kreće u kreativno putovanje koje rezultira nesvakidašnjim artističkim cjelinama. Staklo zbog svoje transparentnosti ne postavlja ograničenja prostoru i vidu, i samim tim djelo dobija na trodimenzionalnosti. Iako su u pitanju minijature, autorica ih, kako i sama navodi, radi minuciozno, najprije kreće od detalja, a onda stvara krupni plan, što je zapravo obrnuti proces od dosadašnjih postupaka. Na njenim radovima ne svjedočimo samo kolorističkim ekspresijama već i ekspresivnim pokretima, kojima umjetnica pokazuje izvanredno stvaralačko umijeće. Aktovi u njenim kompozicijama smješteni su u nekim fluidnim prostorima koji su ispunjeni ljudskim stanjima. Sva stanja i emocije svojstvena čovjeku, umjetnica je preselila na staklo: samoća, bliskost, tuga, bol, sreća, radost… Odabir podloge, odnosno staklo, na kojem su vidljive naše refleksije, ovog puta prikazuju naša raspoloženja kako spoljašnja tako i unutrašnja. Stoga umjetnica na jedan virtuozan način uspijeva da nam dočara promišljanja i dešavanja koja su poznata svakom čovjeku. U njenom svijetu punom emocija dominiraju razigran pokret i kolorističke ekspresije, koje nam sugerišu da sve ljudske emocije zapravo predstavljaju ljepotu života i življenja“, dodala je teoretičarka umjetnosti Marija Saičić.
Ivana Babić je rođena 1984. godine u Sarajevu. Diplomirala je 2008. na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici sa zvanjem diplomirani inžinjer arhitekture. Za Radio Tivat ispričala je kako je došlo do spoja arhitekture i slikarstva, kao i koliko je zahtjevno raditi sa staklom:
,,Odlučila sam da spojim svoju profesiju, arhitekturu, sa slikarstvom i tako sam izabrala staklo kao medij koji je zastupljen u obje profesije. Proces nanošenja boje na staklo drugačiji je jer se podloga nanosi na kraju, a prvo se rade detalji koji na neki način formiraju sliku i ona se slaže kao neka vrsta mozaika. Gradi se od detalja ka glavnom motivu koji će se naći na pozadini. Meni je zahtjevno jer dosta često puštam da se boja sama stapa sa drugim slojem boje, kako bi se stvorila fluidnost. Ne kontrolišem sam proces u potpunosti nego puštam da se slika sama od sebe gradi“, objasnila je ona.
Umjetnica je do sada imala devet samostalnih i više kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a likovnoj publici u Tivtu predstavila se minijaturama u kombinovanoj tehnici na staklu, iz dva ciklusa “Linije dodira” i “Underwater”.
,,Ovo su tri zadnje godine mog stvaralaštva na staklu odnosno dva ciklusa koja su se preklapala u njihovom nastanku, što se i može vidjeti po nekim motivima koji su slični u oba. Bazirana su na aktu, sa tim što je prvi ciklus baziran više na ljudskom stanju i na emocijama, dok je drugi baziran na nekom stanju u kom se tijelu može naći u vodi“, rekla je autorka Ivana Babić.
Izložba Ivane Babić postavljena je u galerijskom prostoru u prizemlju, a likovna publika je pozvana da sjutra u 19h prisustvuje otvaranju izložbe Mirona Mutaovića – Glave.