„I mi Boke“ je NVO osnovana u Kotoru 2019 godine. Iako nemaju svoju prostoriju to ih ne sprečava da se maksimalno angažuju na poboljšanju uslova života osoba sa invaliditetom. Korona ga je dodatno otežala ali nije spriječila da u ovom mjesecu obilježe svjetski Dan mentalnog zdravlja i Međunarodni dan borbe protiv siromaštva. Osobe sa mentalnim oboljenjima u Crnoj Gori su stigmatizovane, teško se odlučuju da potraže pomoć, a i tada ona je ograničena, često neadekvatna ili nedostupna u svim opštinama. Kroz projekat „Prava osoba s invaliditetom u Crnoj Gori – Gdje smo i gdje treba da idemo“, došlo se do podataka da je unutar ustanova primarne zdravstvene zaštite osnovano trinaest centara za mentalno zdravlje. Podaci o tome koliko osoba sa mentalnim invaliditetom ima podršku postojećih centara ne postoje pa je zato naša zemlja daleko od međunarodnog standarda koji obavezuje da se osobama sa mentalnim invaliditetom, uz adekvatnu podršku, omogući život u zajednici. Izvršna direktorica NVO „I mi Boke“ Miroslava Mima Ivanović kaže:
„Imamo više od 200 korisnika smještenih u specijalnu bolnicu za psihijatriju u Kotoru. Veliki broj njih je tamo zato što ne postoje nikakvi servisi podrške. Osnovno je da država konačno preuzme svoju odgovornost i da počne primjenjivati Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji je donešen 2013 godine i koji je propisivao različite uslove podrške za život u zajednici svim osobama sa invaliditetom pa i osobama sa mentalnim invaliditetom. Zato su one i institucionalizovane“.
Među onima koji nemaju mogućnosti da zadovolje svoje osnovne životne potrebe i žive ispod granice siromaštva, veliki broj osoba s invaliditetom, blizu 60 odsto OSI živi na granici siromaštva ili ispod nje, što govori da ta populacija spada u najsiromašnije i najmarginalizovanije društvene grupe. Usljed ekonomske krize i posljedica izazvanih pandemijom kovid-19, situacija je dodatno pogoršana.
„Stopa zaposlenosti OSI, uprkos brojnim povlasticama države i povoljnostima Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, izuzetno je niska. Tako je prošle godine na evidenciji Zavoda bilo pet i po puta više OSI (10.970), nego onih čiji su poslodavci koristili podsticaje za zapošljavanje ove grupe (2.040). S druge strane, materijalna davanja za OSI i njihove porodice, propisana Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti, ni onima koji su ostvarili pravo na njih, nijesu dovoljna za podmirenje osnovnih životnih potreba“.
Stopa rizika od siromaštva, prema Monstatu, u prošloj godini iznosila je 24,5 odsto. Iako su dostupni podaci o riziku od siromaštva različitih starosnih grupa, takvih uporednih podataka nema za OSI.