“Nisam imala dilemu oko toga da javno govorim o mojoj bolesti, a smatram da to treba da čine sve one koji imaju sličan problem. Tako ćemo biti podrška ženama koje se bore od kancera, tako će znati da nisu same.“, riječi su Enide Omerhodžić, članice NVO „Veritas“ i koordinatorke za sjever Crne Gore.
Puno je žena koje kriju ovakvu bolest, smatrajući često da će ih neko možda „osuditi“ i obilježiti zbog takvog njihovog stanja, jer onkološke pacijenteu našem društvujoš uvjek prati visok stepen stigme i diskiminacije. No, bolest nije nešto zbog čega neko treba da se stidi, smatra ova krhka, nježna a istovremeno veoma hrabra i preduzimljiva mlada žena :
„Zbog moje veoma teške životne priče ljudi mi često kažu da sam prava heroina, borkinja, lavica. Koliko god da ima problema u životu koji stalno prate moju podsvijest , koliko god se trudila da ne mislim o tome, ipak shvatam da je to dio mene i da je to moj život. Ne doživljavam ovu situaciju kao nešto previše strašno jer uvjek može biti gore. Ima, na primjer, onih koji su cijeli život u kolicima, koji nikada ne mogu da šetaju, sami brinu o sebi. Kada sam bila jedno vrijeme u njihovoj koži shvatila sam kako je to kad zavisiš od nekog drugog i kad nisi samostalan.
Sve što nam se dešava u ovako kriznim situacijama treba shvatiti kao korisnu borbu i veliko životno iskustvo iz
kojeg treba da izvučemo ono najbolje, uz preporuku da moramo da maksimalno iskoristimo život koji nam je dat . I to svakim danom, što je više moguće, i na razne načine „.
U Enidinoj porodici borbu sa rakom najpije je izgubio rođeni brat, potom i otac. Između ta dva traumatična i teška događaja Enidi je dijagosikovan tumor na mozgu za koji joj je rečeno da je benigni, ali je ubrzo sasvim slučajno otkrila da je u pitanju bio ipak maligna vrsta raka.
„Nakon operacije sam bila nepokretna što je bio nevjerovatno veliki šok za mene, ali sam to ipak nekako izgurala i prevazišla. Jedno vrijeme nije bilo recidiva, da bi mi se nakon tatine bolesti pojavio rak dojke , potom na jetri i na kičmi, i sve su to trauma do traume . Možda je ipak od od svega toga bilo najteže kada sam izgubila brata i kada sam bila privremeno nepokretna.
Sve vrijeme imam ogromnu podršku uže i šire porodice, posebno strica i njegove familije. Nadam se da ću ipak biti, koliko toliko, dobro . Normalno, ne smatram da ću živjeti 100 godina, a kao što kaže naša psihološkinja Milena Raspopović treba da znamo da život uvjek znači i smrt. Treba da se sa tom bolešću nosimo normalno i prirodno, da ne doživljavamo veliki strah od nje. Jer biće kako bude“.
Enida ima sina kojeg je dobila nakon operacije na mozgu, baš onda kada je bila nepokretna:
„Pored tako teškog stanja mog tijela u kom sam se nalazila, posebno je bilo teško to što nisam mogla da radim ono što sam oduvjek sanjala- da svoju bebu čuvam, hranim , kupam , šetam je. No ipak sam doživjela da ona poraste, sada je to dječak od 10 godina i neizmjerno sam srećna zbog toga“.
I pored toga što je život nimalo nije mazio i što joj je iz godine u godinu postavljao velike izazove, prepreke, prilike za preispitivanja, Enida je ipak tražila neke pozitivne smjernice, neki izlaz, zato je i otvorila atraktivan i vrlo posjećen instagram profil „Čarolija ukusa“:
„On mi je zaista jako dobar izlaz iz problema . Inače volim da kuvam, da fotografišem, da komuniciram, esteta sam u duši . Ovo angažovanje pozitivno utiče na moje raspoloženje, pomaže mi da lakše skrenem loše misli i svima koji se bore sa sličnim problemima bih preporučila da se bave nečim što ih okupira i u čemu uživaju . Imam veliki broj pratilaca i drago mi je zbog toga. Valjda su ljudi prepoznali da sve to radim sa puno pažnje i sa dušom.
A dobra posjećenost je takođe prilika da pošaljem i neke svoje druge tonove i životne poruke“.
NVO “Veritas” je udruženje nastalo iz projekta „Nisi sama“ a čine žene koje prolaze kroz borbu sa karcinomom, uz podršku psihologa i onkologa koji učestvuju u njihovim programima. Veritas organizuje niz besplatnih radionica i različitih događaja kojima skreće pažnju na ovu opaku bolest. Akcenat je na prevenciji jer se ranim otkrivanjem raka dojke povećavaju šanse za potpunim izlječenjem.
„ Još u projektu „Nisi sama“ koje su organizovale psihološkinje NVO „Anima“ smo učestvovale u radionicama, razmjenjivale naša životna iskustva i iskustva u borbi sa ovom bolešću, i tako shvatile da smo nevjerovatna podrška jedna drugoj. Bilo nam je divno i u formalnim, ali i u neformalnim druženjima i željele smo da nastavimo ta okupljanja i rad. Nakon završetka projekta „Nisi sama“ smo odlučile da osnujemo našu NVO. Tako je nastao „Veritas“ koji okuplja žene iz nekoliko gradova Crne Gore“.
Kroz Veritas , ove žene se bore za svoja prava, za bolji položaj u društvu, prije svega u zdravstvenom sistemu. Trude se da što više budu podrška oboljelim ženama ali i da budu glas prevencije zdravim ženama, podsjećajući ih da moraju da vode zdrav stil života i da redovno rade skrininge, jer izliječenje je moguće u 95% slučajeva ako se karcinom otkrije u ranoj fazi:
„Borićemo se, aktiviraćemo se, truditi da reagujemo pravilno i da se
obratimo na prave adrese, pa i Ministarstvu zdravlja. Trudićemo se da dobijemo što više od društva za našu pomoć. Zato je važno da se udružujemo lokalno, da nas ima što više , da se što češće pojavljujemo u medijima i da se naš glas čuje. Ne samo u „ružičastom“ oktobru, nego tokom cijele godine“, zaključuje Enida Omerhodžić iz Bjelog Polja.
