“Ta nagrada me je baš obradovala. I mojih nekoliko pesama je snimljeno, a čitao sam Majinu bogatu biografiju, jer se uvek pripremim za konkurs, ne prepuštam to slučaju. Divio sam se njenoj biografiji, a čak sam i na nju bio ljut, jer sam mislio da je trebalo neke njene stihove ja da napišem. To je dokaz da je dobra pesma, jer me iznenadilo nešto poznato. U stvari sam se prvi put zainteresovao za Maju, kada sam čuo da Indeksi pevaju njene pesme i pitao sam se ko je ta moja koleginica po peru. Onda sam video da je rođena u Tivtu i da joj je otac Rus,” kaše za „Mikser“ Jovan N. Bundalo, dobitnik prve nagrade na konkursku Bokeškog foruma, posvećenom pjesnikinji Maji Perfiljevoj.
Bundalo živi u Beogradu, a za sobom ima 18 knjiga, među kojima je najviše zbirki poezije. O povezanosti sa Majom nastavlja:
“Meni je to bilo interesantno, jer i ja imam nekog ruskog porekla. Pričaju da su moje Bundale došle negde 1600. i neke godine do Zadra, pa su se tu valjda slupali pijani o neku stenu, pa isplivali i ostali u selu Žegari i svi potičemo odatle, tako da imamo dušu tu našu, stepsku.
Ova Majina pesma me je baš inspirisala, Ode on – Balada o mladiću i ruži. Ja sam napisao glosu, a za one koji se dosad nisu susretali sa njom, glosa je lirska pesma španskog porekla. Nastaje tako što se uzme pesma – strofa poznatog pesnika, pa se nadograđuje, ali se mora pratiti leksika, metrika, smisao. Uzme se prvi stih, pa se stavlja kao četvrti u drugu strofu… Majina pesma me je toliko inspirisala i legla mi je u dušu. Otprilike nam je stil isti, a ne može vam se dopasti pesma, ako pesnik ne piše istim stilom.”
Među Bundalovim pjesmama najviše je ljubavnih, iako je pisao i poeziju za djecu, te rodoljubivu i ekološku.
“Najviše je ljubavnih, ali sam se trudio da ne bude patetike u toj ljubavi, da ona ima neku priču, da ne bude samo: “ti voliš mene, ja volim tebe i mi nešto tu patimo”. Nedavno sam objavio zbirku “Azbučnik ljubavi naše”, gde sam prvo na svako slovo pisao sonet, a sa druge strane su bili lirski zapisi. To je mali roman o ljubavi, a inače sam napisao dva romana, koji su i malo biografski.
Moram da kažem da imam baš neobičan život. Moj otac je bio solunski borac. Obično kažu, deda, ali je moj otac rođen 1892. godine. Otišao je u Ameriku i odatle se vratio na Solunski front. Bio je malo ranjen, pa se zaljubio u neku bolničarku, pa se tamo malo zadržao, da ne pričam detalje. Mislim da ljubav drži svet…”
Sa nama dijeli još podataka o svom životu:
“Rođen sam ispod Grmeča, kao i Branko Ćopić, mi smo dva kilometra udaljeni. Imali smo baš lepih susreta, pošto je on u svojim romanima pisao i o mom ocu. Ovi moji seljani nisu baš razumeli da se, kad se piše roman, ne piše istorija. Kad on dođe da im čita, onda ga oni napadnu – kažu da nije tako bilo! A on im onda objašnjava…
Kad mi je majka umrla, ja sam imao devet godina i u Beograd me je dovela sestra, a ona je prvu službu dobila u Kotoru. Ja sam tu živeo dve godine. Ne znam da li je to bila sreća, ili nesreća. Sreća je bila što sam se napajao lepotom mora i zraka.”
Jovan Bundalo nagrađivan je i pohvaljivan za svoja literarna djela više od 250 puta, ali ističe:
“Najdraža mi je ova poslednja, vaša nagrada, jer je najskorija. Ja ove sve nagrade smatram na neki način drugoligaškim. One ostale su već namenjene, ili kako da kažem drugačije… Ja sam svoj, ne pripadam ni jednoj partiji, ni jednom društvu, sem što sam član Udruženja književnika Srbije.”
Bundala naročito inspirišu pjesnici poput Šantića, Rakića, Dučića, jer mu leži klasična rima. Na Lazinu pjesmu “Santa Maria della salute” je napisao knjigu, koja je pobedila na konkursu u Beču, u čast Laze Kostića.
U njegovoj književnoj radionici krčkaju se trenutno i proza i poezija. Pjesme koje je slagao u fioku, prisjećajući se Čedomira Mirkovića, koji mu je jednom rekao da ne tuguje što ga je izdavač odbio, već da sve odlaže u posebnu fioku, priprema se da objavi, a na pomolu je i roman “Đujke partizanka”, koji je posvetio sestri.
Kao mali dječak, Jovan je zbog loma noge šest mjeseci ležao u risanskoj bolnici, zbog čega i govori da ne zna da li je njegov boravak u Boki bila sreća, ili nesreća:
“Tako čovek nesvesno beži od te Boke kotorske, koja je biser, nevesta Jadrana, kako je zovu, a ja sam uplašen zbog tog događaja, tako da se plašim i dolaska kod vas.“
Pjesnik nam ipak obećava da će doći u martu u Tivat da uživa i da prisustvuje promociji zbirke Bokeškog foruma, koja je posvećena Maji Perfiljevoj. Tada sve cveta i budi duše pesnika, budi ljubav, dodaje on sa radošću.