,,Šivenjem sam počela da se bavim kao dijete, a talenat sam naslijedila od svoje babe. Njena mašina je meni stalno bila dostupna. Imala sam 7 godina kada sam savladala rad na toj mašini koja je bila mehanička i nije bila na električni pogon, pa je bilo malo teže raditi na njoj. Sjećam se, prvo što sam napravila bila je jedna mini suknja za mene. U osmoj godini od oca na poklon dobijam svoju prvu mašinu na električni pogon. Počela sam da zarađujem od petnaeste godine kada sam sašila haljinu za jednu moju poznanicu i od tada počinjem profesionalno da se bavim ovim poslom“, prisjetila se svojih početaka Slađana Ilić, modna i pozorišna krojačica.
Naša sugrađanka Slađana Ilić za Radio Tivat pričala je kako se kroz godine razvijao njen biznis, a i koliko se ovaj zanat mijenjao kroz vrijeme. Modni časopisi poput Burde i Modeline, kao i knjige o teoriji krojenja u početku su joj bile od velike pomoći, ali se vrlo brzo oslobodila i počela sve sama da šije.
,,Moj biznis se razvijao ulaganjem u posao. Krenula sam sa jednom električnom mašinom, a sada već imam šest mašina za profesionalno šivenje. Ranije sam se strikno pridržavala krojeva koje sam pronalazila u modnim časopisima i nisam sebi davala slobodu da idem dalje od toga, a sada već radim drugačije i imam svoju tehniku za izradu odjevnih predmeta. Usavršavaću se sve dok budem radila ovaj posao“, rekla je ona.
Voli da šije sve, ali kako kaže, najviše svečane haljine. Materijali sa kojima najviše radi su čipka, til i saten. Uživa u razmijenjivanju ideja sa mušterijama, a posebno je inspirišu nesvakidašnje porudžbine. Kako bi bila u koraku sa vremenom kaže da stalno treba pratiti svjetsku modnu scenu i poznate kreatore, kao i biti u toku modnih događaja.
,,Sam proces izrade počinje od zamisli mušterije, a onda slijedi dogovor i uzimanje mjera, pa uz neke sitne korekcije dolazimo do savršenog modela. Najviše se traže svečane haljine za neke posebne prilike. Mislim da se trenutno nosi sve prateći modnu scenu i modne događaje“, objašnjava Slađana.
Haljine naše kreativne sugrađanke preko 15 godina krase tivatske maturantkinje, a ni sama ne zna broj haljina i odjela koje je sašila za proslave polumaturske i maturske večeri. Tokom defilea ima veliku tremu, jer je perfekcionista i želi da sve ispadne savršeno. Međutim, još se nije desilo da se susretne sa nečim što ne umije da sašije, ali kao i svaki drugi posao i ovaj, nosi sa sobom stvari u kojima manje uživa:
,,Do sad nisam naišla na nešto što nisam znala da sašijem, a ono što izbjegavam i manje volim da radim su prepravke odjevnih predmeta. Tu se gubi dosta vremena, a ja nisam nikad zadovoljna sa tim. Ne mogu ni da ispoljim svoju kreativnost.“
Slađa je poznata i po svojoj humanosti, a svake godine pokloni matursku haljinu. Tokom pandemije sašila je 1300 maski koje je podjelila sugrađanima.
Bavi se mašinskim vezom, a prepoznatljiva je po izradi 3D cvijetova i različitih tradicionalnih vezova iz Boke. Već četiri puta svoje mašinske vezove je izlagala na različitim izložbama. Ovu vještinu često primjenjuje na narudžbinama koje dobija od ugostitelja i preduzetnika širom Boke, čije majice, stoljnaci, jastučnice i maske krase njeni mašinski vezovi.
Prije tri godine Ilićeva je došla na ideju da počne da prenosi svoje umijeće na druge, odlučila je da daje časove šivenja. Od tada pa do danas naučila je preko 15 žena da šiju, ali nije zadovoljna odazivom mladih ljudi:
,,Zainteresovane učim osnove šivenja i krojenja. Prelazimo početni nivo koji podrazumijeva upotrebu mašine za šivenje, vježbu štepova i šivenja uglova, izradu poruba, nabora, rupica za dugme, modelovanje, krojenje i šivenje različitih odjevnih komada. Na časovima koristimo moje mašine i materijal. Voljela bih da što više budem u prilici da prenesem svoje umijeće na neke mlade ljude, jer nažalost ovi zanati izumiru. Mladi nisu zainteresovani toliko za šivenje, što mogu da primijetim po jako malom odazivu mlađih djevojaka“, kazala je ona.
Naša sagovornica osim privatnog posla od 2008. godine zaposlena je u Centar za Kulturu Tivat, gdje radi kao pozorišna krojačica i garderoberka. Sarađivala je sa najpoznatijim kreatorima i kostimografima na ovim prostorima kao što su Ivanka Krstović, Jelisaveta Tatić, Dragica Laušević, Dragana Ognjenović, Maria Marković, Jelena Stokuća i drugi. Takođe je radila sa najuspješnijim pozorišnim režiserima i glumcima.
,,Svrha kostima je da dočara suštinu likova kroz odjeću. Sam proces izrade počinje prije svega čitanjem teksta za predstavu koju pripremamo, a onda idemo sa razmjenom ideja. U tome učestvuju režiser, kostimograf i u završnom procesu i glumci. Na kraju idemo sa samom izradom prvo skice, pa onda kostima. Ja imam tu slobodu koju mi dozvoli režiser, ako je u pitanju određena epoha onda moramo da se pridržavamo stručne literature.“
Radila je na kostimima mnogobrojnih predstava CZK-a Tivat, a otkrila nam je koji su njoj posebno dragi:
,,Sve predstave koje sam radila su mi značajne i drage. Izdvojila bih predstavu ,,Pazi zebru gazi“, jer su to moji prvi samostalni kostimi, gdje mi je režiser Petar Pejaković ukazao povjerenje i dao potpunu slobodu da uradim to kako mislim da treba. Takođe mi je bilo posebno zanimljivo raditi kostime za ,,Hasanaginicu“, jer je bio izazov raditi novi kostim koji treba da izgleda staro i pohabano, a i kostimi su u bojama koje ja najviše volim“, objasnila je Slađana Ilić pozorišna krojačica i garderoberka Centra za kulturu Tivat.
Na samom kraju razgovora ona je pozvala sve kreativce, a posebno mlade ljude, da uživaju u onome što rade i ne posustaju od svojih želja, a onima koji vole ručne radove da kada ih kupuju ne kupuju samo predmet već i svu pažnju i ljubav koja je utkana prlikom proizvodnje istog.
Rad naše talentovane sugrađanke možete pratiti na njenoj facebook stranici i instagram profilu:
https://www.facebook.com/silicevadress
https://www.instagram.com/i_dress_s/