Kada roditelji mnogo putuju, onda je za očekivati da dijete krene njihovim stopama. Tako je u porodici Stjepčević bilo, jeste i biće. Dejana je i profesionalno ostala u turizmu pa je službeni put za nju duplo zadovoljstvo.
„Mama je radila u HTP Mimoza, tata bio funkcioner. Djetinjstvo pamtim po tome da su se oni često vraćali sa nekih putovnja, donosili poklone pa smo sestra i ja odlučile da ćemo kad porastemo baviti se nečim što je vezano za putovanja. To je za nas bilo nešto naljepše na svijetu“.
Dejanin san se počeo ostvarivati kroz članstvo u KUD Boka. Petnaestogodišnjakinji putovanja autobusom nisu teško padala. Naprotiv, uživala je i kako kaže upijala sve što vidi.
„Putovali smo tri dana i tri noći do Poljske. Još uvijek smo bili djeca a roditelji prilično skeptični. Ta druženja i ta putovanja, a ne mogu svih ni da se sjetim, bila su veliko bogatstvo, ne samo kulturno nego uopšte. Sa članovima KUD Boka se i danas družim jer nas ta putovanja čvrsto povezuju. U mom prvom pasošu, jugoslovenskom, je pečat Poljske.“
Poslije su se jedna za drugom nizale destinacije. Vidjela je skoro sve glavne gradove Evrope, a najdalja svjetska lokacija je Peking. Službeno putovanje na sajam turizma u organizaciji Nacionalne turističke organizacije.
„Na sajmu je učestvovala i TO Tivat. Neposredno pred put sam imala privatnu intervenciju i niko mi nije savjetovao ne da idem na putovanje dugo 17 sati nego ni do Beograda. Moja želja je bila tolika da ih nisam poslušala i na svoju odgovornost odlučila da idem. Bilo je to veliko iskustvo, Peking je stvarno izuzetan. Mnogo mi se svidio. Pokušali smo da uz radno angažovanje vidimo sve ono što je potpuno drugačije nego kod nas. Imali smo sreću da je naš Tivćanin Vatroslav Belan tada živo u Pekingu. On je sačekao crnogorsku ekipu i ta četiri dana nas svuda vodio a to je bila velika prednost jer smo u tako kratkom periodu vidjeli baš dosta. Međutim, kao turističkog radnika me je šokiralo to što na recepciji niko nije govorio engleski jezik i da mi u tom gradu to ništa ne znači. I vi ste za njih samo broj.“
Velika gužva u saobraćaju, sustret sa potpuno drugačijom kulturom, načinom ponašanja i obožavana kineska kuhinja su dio nezaboravnih trenutaka iz tog dijela svijeta.
„Kineska kuhinja sa specijalitetima me definitivno oduševila kao i kineski čajna taun – kineski grad. I ono što je svima bio cilj, uspjeli smo se organizovati, uplatili izlet i posjetili jedno od svjetskih čuda – Veliki kineski zid. Neopisiv je osjećaj prošetati Kineskim zidom, neka magija. Sama prilika da ste tu, u mogućnosti da vidite stvara posebnu emociju i zahvalni ste na pruženoj prilici. To je definitivno „najposebnije“ putovanje na kome sam bila.“
Posebna atrakcija prilikom povratka sa Kineskog zida bilo je spuštanje bob stazom. Uživanje za nezaborav.
Sajmovi turizma su sjajna prilika ponuditi svoju i upoznati se sa tuđom gastronomskom ponudom kaže Dejana. Nekada je sakupljala magnete a sada nešto drugo:
„Prvo sam sa putovanja donisila magnete ali sam shvatila da samo skupljaju prašinu. Sada, iz svake države u kojoj budem, donosim njihovo autohtono vino. Kada su jela u pitanju, definitivno je broj jedan „pekinška patka“. Servirana je na poseban način, takođe na poseban način poslužena. Kažu da ako hoćeš upoznati neki grad posjeti njegovu pjacu. Pekinška me je fascinirala i jedva smo izdržali jake i raznovrsne mirise. Puno se jede termički neobrađeno i kad su predložilo patku, pobojala sam se da će i ona biti sirova. Nije bila ali jeste nešto najukusnije što sam probala.“
Gradsku pijacu u Barseloni svrstala je među najljepše, zajedno sa pijacom cvijeća. Imala je priliku da prije zabrane prisustvuje borbi bikova a ono što preporučuje da se obavezno vidi je Poble Espanyol ili Špansko selo.
„Kad idem na neku destinaciju volim da osjetim lokalni duh. Špansko selo je četvrta akrakcija po posjećenosti, sagrađeno 1929. godine za Svjetski sajam i internacionalnu izložbu. Na blizu 5o hiljada kvadrata, na kojima se prostire Selo je 117 zgrada, ulica i trgova, koji predstavljaju adaptaciju arhitektonskih stilova Španije. Selo je riznica ukusa te zemlje u vinarijama, restoranima i poslastičarnicama. Posebna atrakcija je staklarija u kojoj majstori pred vama prave razne predmete od stakla, na starinski način.“
Vidjela je Gaudijeve građevine, stadion No Camp i još mnogo toga što je taj put mogla jer je putovala u privatnoj režiji i imala dovoljno vremena. Povoljni aranžmani su preporuka da se posjeti glavni grad Katalonije. Ništa manje živopisno je sjećanje na boravke u skandinavskim zemljama
„ Štokholm je prelijep grad, uređen, sve je perfektno organizovano. Dosta je skup za naše pojmove. Sa svim svojim ostrvima nemate uopšte osjećaj da ste na kopnu. Venecija sjevera. Mimo Štokholma izdvojila bih London u koji sam se definitivno zaljubila i prvom prilikom ću se vratiti da ga bolje upoznam. Imam sreću da u mnogim gradovima imam prijatelje pa mi bude lakše prilikom obilaska. U Parizu ne znam šta bi izdvojila jer je prelijep grad bez obzira na peh koji me zadesio. Bila je dojava da je u zgradi sajma podmetnuta bomba. Svi smo brzo izašli a ja sam opljačkana. Bila sam ljuta i takva naveče izašla u centar grada bez ijednog eura. Super sam se provela ali problem je nastao kada sam metroom htjela nazad u hotel. Ipak sam se uspjela vratiti. Dobar utisak o Parizu nije bio pokvaren.
I Brisel, grad čokolade u kojem sam bila prije desetak godina kao predstavnica Tivta na jednoj radionici, je vrlo zanimljiv grad. U Pragu sam bila četiri puta i svaki put nešto novo vidjela. Zaista je poseban. Bratislava je gradić u koji sam takođe išla više puta, pun je neke drage prisnosti, Beč, Venecija, Firenca, Rim, čarobni, dragi, pozivaju nazad.“
Čudno ili ne, neostvarena želja je vidjeti i upoznati Istambul, grad na dva kontinenta i najposjećeniju tursku destinaciju kao i Kapadokiju turističku atrakciju u srcu Anadolije, čudo prirode smešteno između tri ugašena vulkana. Onima koji žele vidjeti nešto posebno, duhovno i nezaboravno toplo preporučuje Meteore.
„Prvo bih htjela da vidim ovo što je ovdje oko nas. Pošto sam turistički vodič, kad sam se obučavala za tu struku, bila sam iznenađena kolko stvari tada, prije deset do petnaest godina, nisam znala o svojoj državi – koliko ljepote ima. Tako bi preporučila ljudima da prvo upoznaju ovo naše neotkriveno blago. Onda neka putuju dalje. Putovanje nije trošak nego investicija u sebe, u svoju kulturu, znanje, obrazovanje, nešto što te oplemenjuje kao čovjeka i otvara mnogo šire vidike da drugačije vidiš svijet.“