Bokeljska mornarica Kotor trebalo bi da se od sredine decembra nađe na UNESCO Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine, kao prvo nematerijalno kulturno dobro Crne Gore čija je vrijednost univerzalno prepoznata i priznata. Proces nominacije i zaštite Bokeljske mornarice Kotor kao kulturnog nasljeđa čovječanstva, započet 2017.godine, trebalo bi da formalno bude završen na 16. sjednici Međudržavnog komiteta za očuvanje nematerijalne kulturne baštine UNESCO, koja će biti održana od 13. do 18.decembra u Parizu. Tim smo povodom razgovarali sa koordinarkom procesa nominacije Mornarice za UNESCO listu, ekspertkinjom za zaštitu kulturne baštine, Milicom Nikolić.
Razgovarala: Antonela Stjepčević
RT: Naša medijska kuća od početka prati proces nominacije za UNESCO zaštitu, te imamo osnova konstatovati da su Vaš lični trud i zalaganje bili od presudne važnosti u tom zahtjevnom i kompleksnom poslu, čiji je rezultat da ćemo uskoro biti u situaciji da čestitamo Bokeljskoj mornarici najveće međunarodno priznanje njenih univerzalnih vrijednosti- status na Reprezentativnoj listi nasljeđa čovječanstva.
Milica Nikolić: To je jedan snažan podstrek jačanju podrške međunarodnim standardima, kakav je Konvencija o zaštiti nematerijalnog nasljeđa. Nakon svega, iako je proces bio kompleksan i izazvao niz dilema tokom pripreme Nominacionog dosijea, ispostavilo se da je to bio pravi put. Jako je važno da Konvencija, kako je definisano u samom njenom tekstu, a onda i nacionalnom zakonodavstvu koje je zasnovano na njenim postulatima, fokus stavlja na lokalne zajednice, lokalne vrijednosti i lokalne tradicije. Upravo je lokalna zajednica omogućila da se Bokeljska mornarica kao kulturno dobro očuva 12 vjekova. Mi ne smijemo zaboraviti da je to dobro koje je nastalo 809.godine i sve što se dešavalo tokom tog dugog perioda jeste mali i veći doprinos onome što Bokeljska mornarica danas jeste. Njena vrijednost jeste upravo u tome što počiva na nadnacionalnim kategorizacijama i ona zapravo predstavlja neku vrstu putokaza prema vrijednostima kojima treba da stremimo. Ne samo naše društvo, nego kompletno čovječanstvo, te u tom smislu Mornarica apsolutno odgovara vrijednostima UNESCO i onome što UNESCO proklamuje.
RT: Boka Kotorska jeste Mediteran u malom, sa svim svojim različitostima koje se ovdje harmonično spajaju, sa svim mijenama koje su donosile bure vjekova. Vjerni čuvar kulturnog identiteta lokalnog stanovništva kroz vjekove upravo je bila i jeste Bokeljska mornarica, kao esnafska i vojna organizacija u prošlosti, kao memorijalna i kulturna institucija u današnjem vremenu.
Milica Nikolić: Danas Mornarica uglavnom ima memorijalne karakteristike. Ono što je bitno naglasiti je da ona nema karakter folklorne organizacije. Sada je ključni zadatak, čak i bez ovog međunarodnog priznanja, a pogotovo nakon njega, da se sačuva od komercijalizacije i da na neki način obezbijedi svoju održivost uz podršku institucija, u prvom redu Pomorskog muzeja kao njene matične ustanove, a onda naravno i svih ostalih subjekata koji su podstrek Bokeljskoj mornarici. Ona mora da obezbijedi svoje trajanje. Ona ga i obezbjeđuje mimo tih institucija upravo kroz svoje članstvo, porodične i lične tradicije, ali svakako da im treba ponuditi pomoć i podršku. U tom smislu, svako može da doprinese iz svog aspekta. Kako mediji, tako i institucije koje se, da tako kažem, nalaze sa druge strane. Naravno, od ključne važnosti je edukacija stanovnišva, jer moramo imati u vidu da onog trenutka kada Mornarica zvanično bude prepoznata nematerijalnim dobrom na Reprezentativnoj listi nematerijalne baštine čovječanstva, ona pripada svim građanima svijeta. Više nije bitno ko je sa koje strane, ko je kriv, a ko je zaslužan. Ne. Od tog trenutka Bokeljska mornarica pripada svima i kao takva mora biti slavljena. To je ključna vrijednost Bokeljske mornarice kroz UNESCO sistem.
RT: Veoma je bitna edukacija o Bokeljskoj mornarici na nacionalnom nivou. Od početka procesa izrade Nominacionog dosijea, značajno je podignuta svijet i opšte znanje o njenim vrijednostima i značaju. Iako je to ranije morao biti slučaj, sada imamo obavezu da ovu izuzetnu vrijednost uklopimo i u sistem obrazovanja, u kulturne politike. Prije svega, Mornarica je jasno definisana svojim Statutom. Međutim, tim Statutom nije bilo predviđeno da će vrijednost organizacije bokeljskih mornara biti prepoznata kao vrijednost na globalnom nivou. Koliko Statut ostavlja prostora, kolike su mogućnosti i obaveze u kontekstu nacionalne i međunarodne promocije Mornarice, a da se ne pređe ta granica komercijalizacije, koja ne bi bila dopustiva?
Milica Nikolić: Mornarica je u posljednjem periodu dobila značajnu podršku, primjećena je od strane svih nacionalnih institucija, što treba da bude samo početni korak prema njenoj potpunoj i pravoj valorizaciji. Kao što znate, prije dvije godine smo imali izložbu o Bokeljskoj mornarici u prostorijama Ministarstva kulture na Cetinju, kada je priređen i njen nastup na Dvorskom trgu. Treba ići ka tome da se Mornarica na sličan način prezentuje i u drugim crnogorskim gradovima, da još bolje upoznamo naše društvo sa vrijednostima organizacije koja će uskoro, sredinom decembra, uživati status nasljeđa čovječanstva kao prvo nematerijalno kulturno dobro naše zemlje uvršteno na Reprezentativnu listu UNESCO. Naravno, Mornarica i sama neformalno organizuje različite aktivnosti u svrhu promocije svojih vrijednosti, pa tako s vremena na vrijeme u Dom Bokeljske mornarice dolaze organizovane grupe đaka kako bi se upoznali sa istorijom Mornrice, sa njenim glavnim dostugnućima, sa načinom funkcionisanja. Najbitniji segment priče o prenosu kulturne vrijednosti sa generacije na generaciju je institut Malog admirala, koji nakon svog jednogodišnjeg mandata predaje dužnost novom Malom admiralu, a on postaje punopravni član Mornarice, što je od izuzetne važnosti za konstantno obnavljnje same vrijednosti i za očuvanje organizacije. Naravno, kroz Nominacioni dosije je prepoznato da je potrebno da se formira neki odbor, savjet ili komisija koja će da prati kako se aktivnosti provode na način da to odgovara onome što Mornarica, da odražava njenu suštinu, i da odgovara onome što su UNESCO vrijednosti koje donosi Reprezentativna lista.
RT: Aktuelni formalno-pravni status Bokeljske mornarice kao nevladine organizacije u ingerenciji Ministarstva unutrašnjih poslova i do sada je bio začudan i problematičan. Status nematerijalnog kulturnog dobra čovječanstva taj će okvir njenog djelovanja učiniti još apsurdnijim. Na koji način je moguće riješiti ovo pitanje, da li Mornarica na nacionalnom nivou treba da dobije status institucije kulture?
Milica Nikolić: Na tu temu se vodi velika diskusija, koja traje već nekoliko godina. Definitivno postoji svijest da to treba promijeniti taj status, status NVO svakako nije nešto što odgovara Bokeljskoj mornarici i njenoj tradiciji dužoj od 12 vjekova. Do sada se nije našla adekvatna forma koja bi bila zadovoljavajuća i za samu Mornaricu i za sam sistem. U jednom trenutku je ideja bila da to bude javna ustanova, ali su članovi Bokeljske mornarice iskazali bojazan da bi to moglo da im nametne neku vrstu birokratizacije i aktivnosti koje im ne bi odgovarale i pretvorile bi ih u neko političko tijelo odmičući ih od suštine onoga što organizacija jeste. I dalje se radi na tome da se iznađe adekvatno rješenje. Nemamo baš previše kreativnih rješenja, jer nas zakon ograničava, ali se nadam da će aktuelni momenat napraviti presedan i da ćemo nači neki izraz koji neće biti nešto uslovljeno, već da će odgovarati stvarnim potrebama Mornarice. Ranije je bilo govora o tome da se donese lex specialis o Bokeljskoj mornarici. Ta je ideja naišla na podršku nadležnih institucija, ali s tim se iz nekog razloga stalo, možda nije bio pravi trenutak. Po mom mišljenju, to je pravac i kojem bi trebalo da se razmišlja i koji bi donio dobre rezultate.
