Tivćanin Kristijan Sindik je tragom svoje ljubavi – maratona, proputovao skoro čitav svijet. U njegovim pasošima (nisu mogli stati u jedan) je 68 pečata uglavnom država u kojima se održavala ta atletska disciplina. Nije bio u Australiji i na Antartiku ali planira da do kraja 2023 završi sedam maratona na svih sedam kontinenata što je poseban raritet. Najduži put od Tivta bio je do Južne Amerike ili do Zapadnog dijela Sjeverne Amerike:
„Ja uvijek radim plan oko neke utrke odnosno maratona. Kuriozitet je da smo nas četvorica prijatelja planirali da trčimo maraton u Rio de Žaneiru. Kad se spomene Južna Amerika prvo što neko pomisli je Rio. Pogriješili smo u početku same pripreme za putovanje jer smo se pripremili za jedan datum ali su ga organizatori naknadno promijenili. Putovanje smo ili morali pomaknuti ili da ne trčimo maraton u Riu. Ja sam uspio naći maraton koji je baš u to vrijeme kad smo u Južnoj Americi, u Peruu u njegovom glavnom gradu Limi. Naše putovanje u Južnu Ameriku se sastojalo od pet zemalja: Peru, Bolivija, Argentina, Brazil, dotakli malo Urugvaj i Paragvaj i na kraju smo se iz Rio de Žaneira vratili kući. Posjetili smo Maču Pikču legendarni grad Inka u Peruu, otišli smo na kultnu „Bombonjeru“, stadion u Buenos Airesu i gledali utakmicu Boka Juniors i Argentinos Juniors. Ljubitelji nogometa znaju da su to dva kluba Dijega Maradone. U jednom je počeo a u drugom završio karijeru.“
Obišli su slapove Iguazu na tromeđi Argentine, Brazila i Paragvaja, bili u Boliviji na „cesti smrti“ koja se smatra jednom od najopasnijih cesta na svijetu, vidjeli jezero Titikaka najviše jezero na svijetu na kojem je moguća komercijalna plovidba.
„Kažu da na putovanjima život prolazi najsporije i najintenzivnije. Ono pravo bogatstvo putovanja je upravo ovo ovdje, što vi kad se vratite sa tog putovanje imate kome ispričati storiju. Mene se dojmi raznolikost, hrana, peuanska je vrhunska, fascinantna. Volim preuzeti neke stvari iz drugih kultura, običaja i donijeti ih ovdje, nešto što mi se svidi, neki primjer dobre prakse. Smatram da čovjek kad ode vani se obogati u svakom smislu. Na primjer, mene je iznenadilo u Maču Pikču odnosno Aguas Calientes činjenica da je sav grad bio okićen zastavama duginih boja, konobari imali pregače u duginim bojama. Meni nije bilo jasno i pitao sam da li se možda održava neki prajd ili tome slično. Konobar me pogledao i pojasnio: „This is not a pride colors this is the Inca flag“. Znači, zastava starih Inka je zastava duginih boja i ima samo jednu boju više nego LGBT zajednica.“
Gastronomsko iskustvo iz Perua je pozitivno, Hrana je raznovrsna, ukusna a probao je i seviče – tradicionalno peruansko jelo na bazi sirove ribe marinirano citrusnim sokovima uz luk, čili ili biber. Kulturno je naslijeđe Perua a praznik 28. jun.
Snažan utisak su ostavili američki gradovi. U Njujorku je bo pet puta, Čikagu, Majamiju, San Francisku, Los Anđelesu, Las Vegasu.
„Od većih radova koji su mi se svidjeli to su San Francisko i Majami. Ove godine u šestom mjesecu smo napravili veliku turu po nacionalnim parkovima koju sam ja nazvao „divlji zapad“, obišli deset parkova Sjeverne Amerike. Najstariji nacionalni park je fascinantni Yellowstone, osnovan 1872. Tamo smo trčali polumaraton. Zanimljivo je da u startnom paketu dobijete sprej protiv grizlija zato što postoji mogućnost da ga sretnete na putu i svo vrijeme dok trčite morate nešto pričati jer će se maknuti kad čuju glas. Medvjeda nisam vidio ali jesam vuka, bizona, i još neke životinje.
Nakon nacionalnog parka Yellowstone krenuli smo dalje – Monument Valley (cesta gdje se snimao Forest Gamp), Nacionalni park Arches sa više od 2.000 prirodnih lukova visoko iznad reke Kolorado, Grand Canyon veoma strmih litica koji je milionima godina dubila i izdubila rijeka Colorado. Iz Las Wegasa smo išli za San Francisko pa smo stali u nacionalnom parku sekvoja (Sequoia). Veličanstven park sekvoja s najvećim stablima svijeta. Tu je General Sherman gigantska sekvoja koja je po volumenu najveće poznato živo stablo na Zemlji, visoko 83.8 m, promjera 7,7 m, starosti 2 300 – 2 700 godina. Nakon toga smo završili u San Francisku u kom sam se slikao kraj murala Brus Lija na njegovoj rodnoj kući. Kuriozitet je i to da cijena goriva nije ista svugdje. Duplo je skuplje u Kaliforniji nego u Arizoni. Kao kad bi u našoj zemlji gorivo u sjevernom dijelu koštalo 1,5 euro a u Boki 2,5.“
Kada bi svijet bio jedna država, Istanbul bi bio njen glavni grad”, davno je rekao
Napoleon Bonaparta. Taj megapolis na dva kontinenta Kristijan još nije vidio. Ali u Moskvi (kaže sto puta ljepšoj od Njujorka) jeste šest puta i to je grad po njegovom ukusu. U Sankt Peterburgu je tri puta trčao White Nights Marathon, Kalinjingradu na svjetskom prvenstvu u fudbalu bodrio Hrvatsku.
Kuba, Bahami, Karibi i ponovo pomjeren datum maratona
„Direktor maratona mi je potvrdio datum 17. 11. pa smo sve spremili za polazak. Kako se datum približavao htio sam se registrirati za utrku. I tada vidim da je pomjerena za 10. 11. Ponovo sam kontaktirao direktora koji je kazao da su bili zaboravili da se na planirani datum maratona obilježava 500 godina grada Havana. Postoje dva lica Kube: ono romantično što vidimo na turističkim razglednicama sa plažama i starim automobilima i drugo sa ljudima koji žive jako siromašno. Imaju platu 15-20 eura. Kako preživljavaju? Od turizma koji im je sve. Turista je tamo zaštićena vrsta. Ko ode može se osjećati potpuno sigurno bez obzira što okruženje neće djelovati tako jer je dosta toga staro, srušeno, neobnavljano. Kada sam išao drugi put ljudima sam rekao da se pripreme za jednu vrštu kulturološkog šoka. Tamo rijetko ko spava u hotelu. Spava se u takozvanim Casas Particulares, privatnom smještaju u kom vam domaćini spremaju doručak, vode brigu o vama i to je autentična, prava Kuba.“
Na Dalekom Istoku je trčao Tokijski maraton a na Bliskom prošao kroz Bejrut i Liban, cijeli Egipat, Jordan, Izrael tri puta, Emirate. Za narednu godinu planira put na australijski kontinent. Let iz Beograda ili Zagreba, sa jednim presjedanjem (Dubai) traje 27 sati.
Kristijan Sindik nikada nije poželio ostati u nekoj od zemalja bez obzira na ljepotu i bogatstvo.
Kaže: „Moj dom je Tivat“
