U JU Muzej i Galerija Tivat u organizaciji tivatske Biblioteke sinoć je održano predavanje na temu “Arheološka istraživanja Boke Kotorske u prošlosti i sadašnjosti”.
Sa arheološkim bogatstvom Boke publiku je upoznao arheolog Miloš Petričević.
“Moj akcenat istraživanja je na tumulima i gradinama, a Boka je vanredno bogata tim praistorijskim slojevima i inspiracija je u svakom smislu, pa i arheološkom. Kada govorimo o tumulima, to je jedan osobeni način pokopavanja. Tu su uglavnom sahranjeni istaknuti članovi društva, plemenski prvaci i na ovom području su zapravo dvije najstarije organizovane sahrane po tumulima, mala i velika gruda. Nakon toga imamo ogroman broj kamenih tumula koji pripadaju tom mlađem periodu. Gradina je sistem utvrđivanja vrhova, nužno nije naselje, ali ako govorimo o bokeškim gradinama, njihova uloga je bila nadzorna u smislu zaštite lokalnog stanovništva. Boka je uvijek bila u centru arheološke pažnje. Prvi strani istraživači ovog područja su Artur Evans, Anri Kon, francuski putopisac, Rihli i manje poznati Kajl Alapsolon češki arheolog i palentolog. Stari istraživači Boke su bokeški pravoslavni sveštenik Savo Nakićenović, biskup kotorski Pavao Butorac i Gracija Brajković, koji je zapravo bio jedan od prvih arheoloških istraživača. Njihov značaj je u tome što prvi donose informacije o tumulima, gradinama i o njihovoj prirodi. Oni su zapravo prethodnica moderne arheologije u Crnoj Gori odnosno Boki. Na području Luštice i Grblja imamo ogromnu količinu bronzanodopskih i željeznodobnih tumula, rekonstruisane pozicije se kreću između 200 i 250 lokacija, dok na Vrmcu imamo nekoliko vrlo važnih gradina. Arheološki ostaci su ugroženi nelegalnom i legalnom gradnjom, ali i divljim kopačima. Na tim lokalitetima često susrećemo rupe, dakle koriste se metal detektori koji bi svakako trebali biti zabranjeni. U suštini najveća šteta se nanosi zato što se nelegalnim prekopavanjem uništava taj arheološki kontekst koji je vrlo važan za interpretiranje samog lokaliteta. Svi lokaliteti uživaju zaštitu zakona, ali je najveći problem u smislu nadzora lokaliteta. Vrlo je teško štititi lokalitete koji su nepristupačni, tako da ako bi se sprovodili zakoni i krivci bili kažnjeni, vjerujem da bi se smanjila devastacija arheoloških predjela. Risan je nasljeđe Evrope, svijeta i on će uvijek buditi pažnju arheološke nauke. Moramo sačuvati uže jezgro starog antičkog grada i u dogledno vrijeme prilagoditi taj lokalitet u formi arheološkog parka, kako bi zajednica i drugi posjetioci mogli da vide kakav je to bi grad. U Tivtu imamo niz praistorijskih tumula, ostatke rimskih puteva, prevlaku, Sveti Marko. Cijelo to polje je izuzetno bitno za arheološku nauku. Nažalost nemamo još uvijek dovoljno sredstava i ljudi koji bi mogli da istražuju te lokacije. Zaštita samih je prilično upitna jer, ponavljam jako je teško kontrolisati tolike površine. Imamo sve, od praistorije preko Grčke, Rima, Srednjeg vijeka. Zaista imate jednu širu hronološku sliku ovog prostora, ali to je ogromna površina i brojni lokaliteti koji iziskuju mnogo brojniju naučnu ekipu koja bi se mogla bolje posvetiti samim lokalitetima. Mislim da arheologija mora da ima turistički potencijal. Država mora ozbiljnije da sagleda vezu između arheologije i turizma. Gotovo sam siguran da bi arheološki lokaliteti, ukoliko se privedu namjeni bili izvor finansiranja određenih institucija.”
Predavanje je organizovano u sklopu manifestacije Novembarski dani Tivat 2021.
