Putovati svijetom i u isto vrijeme raditi posao koji voliš san je mnogima, a svoj je ispunila Jelena Begović. Nakon pripravničkog staža, dugo je čekala zaposlenje. Zato se javila na oglas hrvatske agencije za pomorce i dobila posao na kruzeru.
„Recimo da su putovanja ne samo sastavni dio mog života nego sam to zapravo ja, obzirom da radim na kruzeru i imam tu sreću da se svakog jutra probudim u nekom novom mjestu što mi dozvoljava da istražujem, upoznajem nove kulture, gradove, civilizacije, istoriju i mnoge druge stvari koje su mi jako interesantne.“
Mnogo je putovala sa KUD „Njegoš“ a počela je sa četrnaest godina. Tu se rodila iskra koja je podstakla da istražuje svijet dalje od Evrope. Prvi ugovor je bio vezan za Aljasku a do Amerike, i početne luke je putovala dva dana. Imala je 24 godine kada je stigla u Sijetl da bi se ukrcala na kruzer i krenula u novi život.
„Drago mi je da sam skupila hrabrost, odlučila se na taj korak i istrajala jer je to bukvalno promijenilo moj život. A prvi utisak – pa ne mogu reći da sam se razočarala jer sam istraživački nastrojena pa je to za mene bio više kao neki izazov, avantura. Ne mogu reći da je bilo lako i ne želim da vaši slušaoci i čitaoci dođu u zabludu da je raditi na brodu lako i da je to ono što vide na fotografijama nas koji putujemo. Život na brodu nije nimalo lak jer ima dosta odricanja. Jako dugo si odvojen od porodice, radiš puno, gotovo da nemaš slobodan dan, živiš u maloj kabini ali za uzvrat dobiješ to veliko iskustvo i šansu da proputuješ svijet. Ja sam imala sreću da obiđem gotovo čitavu planetu. Jedini kontinent na koji nisam uspjela da kročim je Afrika ali ostaje u mojim planovima sa ili bez broda.“
Obavlja posao asistenta „Kruz direktora“, a na brod se ukrcala kao Youth Staff osoblje koje radi sa djecom, tinejdžerima. Tada je imala više slobodnog vremena, sada mnogo više odgovornosti i mnogo manje mogućnosti boravka van broda. Posao asistenta kruz direktora je, kako jaže, jako dinamičan i zanimljiv. To je zapravo osmišljavanje cjelokupnog programa za goste, njegovo sprovođenje i koordinacija velikog tima od 90 ljudi.
„Aljaska je predivna zemlja pogotovo za ljude koji vole prirodu zato što je netaknuta. Bukvalno, kad uplovite u luku vidite kitove koji se igraju, možete da jedete najljepšu hranu na svijetu koja nije kontaminirana ili obrađena na bilo koji način. Aljaska bi definitivno prijalo ljudima koji vole prirodu. Ja se trudim da posjetim neka lokalna mjesta u koja dolaze ljudi koji žive tamo. Moram naglasiti da sam vegetarijanac i to sam postala na brodu. Na Aljasci, sam najviše jela ribu, popularni losos. Njihovi riblji specijaliteti su zaista nešto posebno.“
Nakon Aljaske nizale su se zemlje i gradovi. Japan, Indija, Oman, Karibi, američki gradovi, Kanada, Kolumbija, sve zemlje Mediterana, Azija, egzotična i čarobna Francuska Polinezija:
„Da, Francuska Polinezija je stvarno nešto nestvarno, zaista. Osim što je netaknuta priroda tu je malo nastanjenih područja i ono što je meni naročito zanimljivo je taj podvodni svijet zato što sam strastveni ronilac tako da je za mene Francuska polinezija raj na zemlji.“
Na Dalekom Istoku u zemlji izlazećeg sunca je oduševila je Japanska kombnacija modernog i tradicionalnog. U to vrijeme je bila pescatarian a to su ljudi na vegeterijanskoj ishrani i ne jedu meso ali jedu ribu i morske plodove na čemu japanska kuhinja insistira, naročito u manjim ribarskim selima.
„Stvarno nisam znala da Japanci mnogo vole bejzbol. Valjda su ga prihvatili od Amerikanaca. Meni se jako dopada ta njihova tradicija a imala sam priliku gledati kao je stari učitelj učio mladu djevojku da pripremi zeleni čaj. Za njih je to ritual i zaista sam bila oduševljena koliko pažnje poklanjaju tradiciji i koliko je i dalje baštine. Ono što je interesantno za Japance jeste da jako vole plesati i to je za mene bilo veliko iznenađenje.
Divna je priča o Hačiku. Ušao je u istoriju zbog svoje velike odanosti vlasniku. Svaki dan ga je na stanici čekao da se vrati sa posla. Jedno popodne nije. Umro je na poslu a Hačiko ga je i dalje, godinama čekao na stanici. Nakon skoro deset godina pronađen mrtav ispred stanice. Tu danas stoji spomenik Hačiju i svake godine ljubitelji pasa organizuju ceremoniju sećanja na tog vjernog psa. Imala sam priliku posjetiti tu stanicu.“
Indijski podkontinet, Mumbai, Cochin, nekoliko gradova blizu obale, učinili su da Indija na Jelenu ostavi vrlo snažan utisak. Razgovarajući sa kolegama shvatila je da nisu svi zaljubljeni u Indiju. Ona jeste. Oduševljena je tradicijom, narodom, gradovima punim života u kojima „izbija“ stvaran najvidljiviji na ulici ili pijaci.
„Volim da obiđem pijacu zato što tu najbolje možeš da osjetiš duh naroda, ono što su zapravo. Indijci su me oduševili zato što su jako srdačni. Nas doživljavaju kao neke Celebrity, svi žele da se fotografišete, da vas nešto pitaju. Imala sam priliku da posjetim i neke razvijenije dijelove Indije kao i one ruralne u kojima vladaju siromaštvo i nečistoća. Ali, u mom poimanju svijeta sve to ima dušu.“
Oman, arapski dragulj na početku Persijskog zaliva, poznat po bogatoj istoriji, prirodnim bogatstvima i jedinstvenoj kulturi. Obala je duža od 1300 km, a graniči sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Jemenom i Saudijskom Arabijom.
„Oman je jako zanimljiva zemlja, mnogo drugačija od ostatka svijeta. Za ljubitelje prirode i zelenila nije baš pravo mjesto za posjetiti. Međutim, mene je pridobio njihov način života, način na koji prodavci nude robu a to je karakreristično jer se nalaze na „putu svile“. To izgleda nose od davnina.“
Na listi više od 80 destinacija su Bermudi a njih karakterišu predivne plaže sa pijeskom nesvakidašnje roza boje:
„Predivan je i taj podvodni svijet, prava poslastica za onoga ko voli da roni. Turizam je osnovna grana pa u brojnim restoranima prave velike zabave za goste. Prava tropska zemlja. Puno ljudi putuje i na Karibe zemlju od mnogo ostrva i svakim posebnim na svoj način. Na Karibima je glavna plaža i razlog zašto ljudi posjećuju Karibe. Ljudi jednostavno vole da se opuste.“
Amerika, Kanada, Kolumbija, posebne, neistražene i zanimljive zemlje. U toj konkurenciji Jelena glasa za Kanadu:
„Amerika je zapravo ogromna zemlja koju je teško obići koliko god puta je posjetili i jako je raznovrsna. Međutim, moj favorit je Kanada. Imala sam tu sreću da Kanadu posjetim u jesenjem periodu kada je prosto božanstvena zbog spektakularnih boja. Upravo zbog te ljepote naša kompanija organizuje kruzere na jesen.“
Mediteran je visoko na listi poželjnih kruzing tura zato što je taj dio Evrope, izuzetno atraktivan ljubiteljima istorije, tradicije, arhitekture. Od Istambula do Portugala preko grčkih ostrva, Kipra, Malte, Italije, obala Hrvatske, Slovenije, Crne Gore sve to stranci žele vidjeti. Istambul , najistočniju metropolu Zapada i najzapadniju metropolu Istoka istorija poznaje kao Vizantion, Konstantinopolj ili Carigrad.
„Jako volim Istambul, raznovrstan je grad a ja obožavam njihove slatkiše. Moje omiljeno mjesto je kod Galati kule jednog od najupečatljivijih simbola Istanbula, zbog očaravajućeg pogleda na Bosfor, Zlatni rogi, Aja Sofiju i dvorac Topkapi. Obično naručim tursku kafu i njihove, turske profitarole. Inače, Toranj su izgradili Đenovljani tokom 14. i 15. vijeka. Nakon što je osvojen Istanbul, toranj je najprije korišten kao zatvor, a potom kao skladište za brodice. Galata kula je korištena kao nadzorni toranj za požare, sve do 1960-tih godina, a sada se na njegovom najvišem spratu nalaze restoran i cafe.“
Njen poslednji ugovor je bio Velika Britanija. Epidemiološke mjere su uslovile da zaposleni na kruzerima ne mogu napuštati brod a njena zdravstvena situacija je zahtjevala da se iskrca. Dok je čekala avion za Crnu Goru dva dana je provela u Londonu. Utisci su pozitivni mada su dva dana malo za konačan utisak.
Dok je govorila o Aziji zaboravila je predstaviti čari Honkonga:
„Honkong je, što bi mi sa broda rekli, jako busy grad – raznovrstan, moderan. Uspjela sam posjetiti i njihov Diznilend. Honkong je jako razvijen, jako moderan, interesantan. Ono što je malo začuđujuće za taj grad jeste što mnogo ljudi negovori engleski jezik što je otežavajuća okolnost. Njihove smjernice što i se tiče saobraćaja, metroa su jako precizne pa se nije teško snaći.“
Ako bi morala birati gdje bi živjela van Crne Gore, kaže da bi to bio Novi Zeland jer je podsjeća na Crnu Goru:
„Eto, obišla sam svijet i mogu laka srca reći da je Crna Gora jedna od najljepših zemalja svijeta koje sam obišla. Na tako maloj površini imamo toliko različitosti. Ja sam veliki ljubitelj prirode i zbog toga je Novi Zeland moj izbor stim što Novi Zeland vam pruža mnogo više mogućnosti nego Crna Gora. Opet, imate osjećaj da ste svoj na svome.“
Voljela bi se vratiti u Portugal, Japan, Sigapur, Tajland. Teško je odlučiti jer je svaka zemlja na svoj način lijepa. Kada bi morala birati između Dubaia i Indije izabrala bi Indiju jer nije tip modernog života nego tradicije.
Na listi putovanja nedostaju Afrika, Brazil u vrijeme karnevala i Kuba.