Naši mladi sugrađani, koji studiraju i rade u inostranstvu, u anketi Radio Tivta odgovarali su na pitanje – Da li planiraš da se vratiš u Tivat? U nastavku pročitajte neke od odgovora:
,,Studetntkinja sam završne godine Fakulteta političkih nauka – Univerzitet u Sarajevu. Po završetku SMŠ ,,Mladost“ 2016. odselila sam se iz Tivta. Studirala sam prvo u Podgorici, a zatim sam se zbog fakulteta i obrazovanja preselila u Sarajevo. Sigurna sam da se neću u skorijoj budućnosti vratiti u Tivat, tek možda kada budem imala pedeset godina. Sebe ne vidim u Tivtu i ne bih voljela da moja djeca odrastaju u Tivtu, jer smatram da nije dobar grad za mlade ljude. Prije svega nije dovoljno perspektivan, a nije ni dovoljno raznovrstan za omladinu.“ (Lejla, 24)
,,Živim i radim u Njujorku već dvije i po godine. Radim na selidbama u kompaniji koju drži čovjek iz Crne Gore. Kada je riječ o mom povratku u Tivat i Crnu Goru, siguran sam da se neću vratiti tu da živim, ali ću dolaziti svake godine da posjećujem porodicu i prijatelje. Ne bih se vratio zato što mi je ovdje mnogo bolje, perspektivnije, više se zarađuje, ima više mogućnosti. U svakom slučaju mi je ljepše i životni standard je visočiji. Mnogo mi više prija da živim ovdje nego dolje.“ (Arsenije, 23)
,,Studiram već četiri godine u Minhenu na muzičkoj akademiji. Trenutno nemam u planu da se vratim, jer smatram da za mene kao muzičara ovdje u Njemačkoj ima mnogo boljih uslova i mnogo više opcija za rad, a i kvalitet života je dosta bolji. Nikad ne reci nikad, Tivat će uvijek biti moj dom i znam da uvijek mogu da se vratim ako to poželim.“ (Anastasija, 23)
,,Studiram u Rusiji opersko pjevanje. Sumnjam da ću se vratiti u Tivat, zbog toga što nema budućnosti za moju struku. Planiram da pjevam u pozorištu, a to kod nas nije razvijeno. Sigurno da ću svraćati u Tivat.“ (Darja, 22)
,,Studiram Saobraćajni fakultet u Beogradu. Planiram da se vratim u Tivat kada završim studije. Hoću da pomognem njegovom razvoju koliko mogu, jer je to grad u kojem sam odrastao i volio bih da postane što bolji i ljepši.“ (Uglješa, 23)
,,Radim u Hanoveru u državnoj operi kao solistkinja. Iz Crne Gore sam otišla sa 16 godina, zato što u Crnoj Gori nije razvijena operska scena, pa sam morala da odem da se obrazujem vani. Najveća želja bi mi bila da svoje znanje nekad donesem sa sobom u Boku i da ga podijelim. Međutim, ne vidim budućnost u Crnoj Gori, jer scena muzičkog teatra nije razvijena. Nadam se da ćemo mi mladi promijeniti to i da ćemo uspjeti da donesemo naše znanje u Crnu Goru.“ (Petra, 22)
