U rubrici “Leksički vremeplov” ove subote dajemo objašnjenje dvije nove riječi; jedne riječi iz opšteg leksičkog fonda B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi bìser i škômbar- saopštio je glavni urednik JU Gradska biblioteka Tivat, Miomir Abović.
Biser je riječ koja je u slavenskom jezičnom svijetu posvjedočena samo na njegovom jugu, tj. u južnoslavenskim jezicima. Postala je od praslavenskog dijalekatskog *bisьrъ, *biserъ, *bisъrъ (npr. starocrkvenoslavensko bisьrъ, bugarsko бисер; sa druge strane, rusko бисер i ukrajinsko бысер su u ruski i ukrajinski jezik ušli iz crkvenoslavenskog). U dijalektalni praslavenski jezik- tj. u one njegove dijalekte iz kojih će se razviti južnoslavenski jezici- riječ biser posuđena je iz nekog turkijskog izvora, vjerovatno iz starobugarskog jezika (koji, za razliku od savremenog bugarskog jezika, nije bio slavenski jezik). Najraniji izvor je, pak, arapsko busr „biser“.
Leksem od kojeg naše škômbar (skuša u opštem leksičkom fondu B/CG/H/S jezika) vodi porijeklo javlja se već kod Aristotela, i to u glasovnom liku σκόμβρος (skómbros), odakle je posuđen u latinski scomber. Postanje grčke riječi nije poznato, premda o tome postoji nekoliko teorijâ. Tako je R. Strömberg porijeklo riječi σκόμβρος pokušao protumačiti pomoću glagola σκομβρίζειν (skombrizein), koji denotira nekakvo ispuštanje glasovâ. To, međutim, govori samo o Strömbergovom nepoznavanju morskih realijâ, i takvo je tumačenje za Scombridae zbog crtâ ponašanja te vrste ribâ neodrživo, iako je fonetski prihvatljivo. Neprihvatljiva je i etimologija koju predlaže F.A.Wood, po kojoj σκόμβρος vodi porijeklo od σκαμβός „vijugast, savijen, kriv“, zato što pripisivanje tog atributa Scombridima (pa tako i škombrima) ni najmanje nije opravdano. Veliki hrvatski i jugoslavenski etimolog Petar Skok smatra da je škombar „noviji talijanizam od talijanskog scombro, sgombro < grčko σκόμβρος, koji je u Boki istisnuo dalmatsko-romansko lokarda“. Međutim, geografska distribucija italijanskih varijanatâ sa sc– i sg-, sa –mbr– i –mr-, te činjenica da ni na jednom mjestu nije poznat ni refleks *zgombar/*žgombar niti oblik u kojem se glasovna sekvenca –mbr– ne bi sačuvala, upućuje na zaključak da smo mi (baš kao i narodni novogrčki σκουμπρί) naziv za škombra preuzeli iz venecijanskog scombro. Doduše, potvrde za leksem škombar na slavenskoj obali Jadrana veoma su stare. Tako, npr., u trogirskom statutu (liber II, cap.42) čitamo scrumbi/scumbri, a u korčulanskom schumbros, što bi, zajedno sa kompaktnošću bokeljskog areala, moglo govoriti u prilog starijem posuđivanju ove riječi. Za glasovni lik škombar ipak je, kako smo već naveli, u lingvistici prihvaćeno da vodi porijeklo od venecijanskog scombro.
Sa objašnjenjem etimologije dvije nove riječi vidimo se iduće subote- poručio je Abović.
LITERATURA:
- Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
- Vojmir Vinja, Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. III, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb 2004.
