„Kada smo prošli put razgovarali o putovanjima, mislio sam da sam vidio mnogo svijeta. Sada shvatam da što više putujete vidite da ipak malo znate o svijetu“, kazao je Danilo Kalezić Senior PR Porto Montenegra, u emisiji „U susret vikendu“. Pandemija je učinila da putovanja budu vrlo redukovana ali ne i nemoguća. Nalazili su se načini pa je i to podijelio sa nama:
„Desilo se puno toga, gotovo cijela Južna Amerika i neki interesantni putevi od po mjesec dana. Ljudi koji putuju sa nama znaju da volimo putovati od Božića do Božića, odnosno od 20. decembra do 15. januara. To je najčešći period kada možete da vidite daleke destinacije, puno različitih nekih novih i lijepih ljudi, iskustava. Kada me pitaju šta najviše volim kod putovanja osim samih destinacija na koje idem, to su svakako ljudi koje upoznam i sa kojima putujem, dijelim smještaj ili avio prevoz.“
Južnu Ameriku smatra vrlo interesantnom zato što ga mnogo podsjeća na nas. Ljudi su izuzetno ljubazni, srdačni, nasmijani, iskreni. Peru, Bolivija, Argentina, Brazil….
„Mi smo jednom prilikom letjeli iz Evrope za Peru (Kusko i Maču Pikču) i cijelo iskustvo dolaska na više od tri hiljade metara nadmorske visine, kada ste u taj čuveni grad Inka Kusko doletjeli nekim malim avionom i onda putovanje produžili autobusima, putovali dugo i dugo čak i preko noći do Bolivije koja je takođe visoko pa se borite za vazduh, sve to ipak prija. 
Salar de Uyuni čuvena pustinja od soli, najveća je na svijetu i izgleda kao da je pao snijeg interesantne kristalne teksture (čuvene fotografije možete da vidite i na Guglu). Ljudi se slikaju sa svojim odsjajem u soli. A onda kad pipnete, osjetite da ona zaista jeste so. Može se spavati u hotelu od soli a to je zapravo jedan iglo koji je pravljen od cigle i soli, vrlo interesantno. Onda se spuštate niže, dolazite do Argentine, Brazila. Mi smo imali sreću da smo u tom krugu vidjeli pet zemalja. To je i sreća i nesreća jer ništa ne vidite dovoljno detaljno ali vidite od svega po malo i stvori se želja da se ponovo vratite i uz više dana obiđete te destinacije.“
Drugi krug tog istog puta je bila Centralna Amerika, takođe vrlo interesantna zato što vidite Meksiko, Panamu, Gvatemalu, Kostariku:
„Tada nismo ušli u Belize zato što nismo znali da nam treba viza što nismo mogli vidjeti na internetu. Tako su samo oni koji su imali aktivnu američku ili britansku vizu mogli da uđu. Pola grupe nije pa smo onda mi koji nismo ušli napravili veliki krug kroz Meksiko da bismo se spustili do Gvatemale ili Kostarike. To nas je tačno 31 decembra dovelo do vrlo interesantnog nalazišta koje u Meksiku nije toliko popularno jer ljudi uglavnom idu na Čičen Icu (Chichen Itza) koja je na obali a ovo je bila jedna potpuno drugačija priča. Popeli smo se na tu piramidu sa vodičem koji je tada rekao da smo mi poslednji klijenti koje penje gore jer od prvog januara ta piramida potpada pod UNESCO piramide pa više neće biti moguće penjanje. Imam jako dobru fotografiju koja je u suštini pokazatelj da nisam ništa propustio jer Belize je more a ja more imam ovdje u Tivtu. Mnogo draže mi je bilo što sam „zalutao“ do piramide.“
Putuje vrlo lako, nosi malo stvari, posebno kada ide u toplije krajeve. U ruksak stavi neophodno a ono što mu zatreba kupuje usput. Tako ni transport nije komplikovan. Voli oslobađajuća putovanja i toplije krajeve a da li igrom slučaja ili ne, nikada nije posjetio Sjevernu Evropu (Norveška, Finska…).
„Generalno, volim Mediteran i toplije destinacije a sa putovanja donosim puno fotografija, puno uspomena, puno smijeha sa ljudima sa kojima putujem i naravno poklone – male sitne suvenire prijateljima, porodici. Dosim umjetničke radove lokalnih autora na ulicama što zna biti vrlo kvalitetno i kako moj prijatelj kaže, „nikad ne znate ko je novi Pikaso.“ Naravno, ne kupujemo to zbog neke investicije ali nikada ne znate da li će neko ko tada ima dvadesetak godina i prodaje na ulici, za sledećih dvadeset biti neki velikan.“
U Kanadi je bio na studijskom putovanju. Nije baš poznato, jer o tome nije javno govorio, ali je u Toronto otišao kao student na razmjeni koju je organizovala fondacija Pitera Manka. Ni slutio nije da će nekoliko godina kasnije početi da radi za Porto Montenegro, a i kada je aplicirao za posao u CV nije naveo taj podatak.
„To je bila neka doedukacija tokom četvrte godine fakulteta političkih nauka. Bio je neki konkurs za razmjenu studenata za Toronto, fakultet političkih nauka koji je bio jneka vrsta patronstva Pitera Manka. Nja sam se prijavio i nas četvero sa fakulteta je pošlo za Toronto. Od strane fondacije je sve bilo plaćeno. Od hotela do odlaska na Nijagarine vodopade. Imali smo praksu u CBS, njihovom nacionalnom TV servisu sa fenomenalnim autorima emisija, novinarima, različitim govornicima a i mala praksa u njihovom radio servisu. To je ogromno iskustvo kako profesionalno tako i privatno jer nikada poslije nisam otišao u Toronto. Bili smo tamo kada je u nekom trenutku, u februaru 2008 bilo minus 27 stepeni. Bez obzira što to znate, nije vam hladno jer je sve izuzetno dobro organizovano i tu hladnoću ne osjećate. Ponekad mi je u Tivtu hladnije kada duva bura. Tamo je svuda je toplo, gradski saobraćaj dobro organizovan i napravljen je sistem po njihovoj mjeri. Dakle, Toronto pamtim kao izuzetno dobro organizovan sistem velikih profesionalaca i ljubaznih ljudi.“
Iz Kanade je ponio zanimljiv suvenir – malu bočicu čuvenog ledenog vina (Ice wine). Ono među ozbiljnijim poznavaocima uživa kultni status. Grožđe se ostavlja do zimskog perioda, kako bi se zrna zamrzla a bere tek nakon što je temperatura u nekoliko prethodnih dana bila niža od -8 C.
„Vino je vrlo skupo. Zaleđena zrna se odmah cede vrlo polako i pažljivo, pri čemu ledeni kristali zamrznute vode ostaju u čvrstom stanju u presi i ne ulaze u mošt, a prolazi samo jako koncentrisani sladak sok. Naravno, od smrznutih bobica se dobija mala količina mošta, ali zato jako koncentrisanog. Obično od jednog zrna jedna kap“.
Na društvenim mrežama profil Danila Kalezića je prepun fotografija iz Južne Kine, Tajlanda, Kambodže, Vijetnama. Onima koji idu u taj dio svijeta toplo preporučuje Vijetnam.
„Ima predivne plaže, izuzetno interesantna ostrva. To je velika država, Ho Ši Min (Ho Chi Minh) strašno interesantan grad i čitava ta priča o ratu stavi se u neku novu perspektivu Amerikanaca koji su prosto željeli, na meni potpuno pogrešan način, u zemlji napraviti mir po svojoj mjeri. Vijetnam je zemlja vrlo interesantnih ljudi, niskih rastom. Mi smo za njih gorostasi, svi žele da se fotografišu sa nama, izgledamo im kao filmski glumci a ko je viši od 1.80 je „bog“. Uglavnom, izuzetno sređena zemlja a Ho Ši Min jako urban grad. Onda smo pošli na jedno od meni najzanimljivijih putovanja –Ušli smo u Kambodžu u Pnom Pen (Phnom Penh) glavni grad popularan i značajan zbog Angkor Wat-a, drevnog grada koji je nekada kroz istoriju bio prestonica moćnog kmerskog carstva. Od 1992. godine, dio je UNESCO liste zaštićenih spomenika. Smatra se najvećim vjerskim spomenikom na svijetu, a nalazi se čak i na zastavi Kambodže. Apsolutno čudo po najrazličitijim kriterijumima, od toga da je idalje nepoznato kako je napravljen do toga šta je bio zapravo, da li hram ili dvor. Vrlo interesantna, ogromna građevina koju treba vidjeti onako kako smo mi to uradili, ujutro kad počinje da sviće. Generalno, Pnom Pen je siromašniji od Ho Ši Mina ali ima divne noćne markete u kojima jedete njihove čuvene delicije, pijete sok od šećerne trske, možete da probate i neke malo ekstremnije stvari kao što su te neke pržene bube. Naravno nisu to neke klasične bube ali kako sve rade deep frying (duboko prženje) ima okus čipsa. Mnogo volim probati nove ukuse i nemam predrasuda. Ne volim ljuto tako da u zemljama poput Pakistana ili Indije insistiram (no spices) da bude bez začina. Volim slatku rižu iz Južne Amerike (sticky rice) koju serviraju sa mangom. U toj zemlji spremaju služe i kui kui, male hrčke. Probao sam i ostao pri stavu da meso životinje koja jede drugu životinju nije ukusno. U Južnoj Aziji sam jeo meso krokodila (crocodile meat). Isto kao kuikui – probao jednom i više nikada.”
Obožava Mediteran jedino područje na kom bi mogao da živi. Uporediće ga sa Andamanskim ostrvima u Indijskom okeanu između Bengalskog zaliva na zapadu i Andamanskog mora na istoku.
Na put se sprema.
