Kraj 2021. označava i kraj prve kalendarske godine od promjene vlasti u Crnoj Gori. Na žalost, ne možemo pričati o ekonomskim ili demokratskim pomacima, kulturnim dostignućima i promjenama u ponašanju. Ono što je jedino sigurno je da crnogorsko društvo nikada nije bilo ovako polarizovano kao što je to danas. Pa čak ni one referendumske 2006.godine.
Duboko podjeljeni po svim nivoima (vjerskim, nacionalknim, ekonomskim, ideološkim) tonemo u dubioze koje poprimaju karaktere apokaliptičnog. Umjesto da veliko zlo kakva je COVID pandemija približi ljude jedne drugima i da izbriše predrasude, da nas ujedini u zajedničkoj borbi, pod maskama „koje život znače“ kriju se neke nove maske.
Ideološke rasprave na svim hijerarhijskim nivoima ne donose novi kvalitet koji bi donio istinske životne promjene. U medijima, na društvenim mrežama,u svakodnevnim susretanjima okruženi smo govorom mržnje. Onom koja prevazilazi političke i ljudske različitosti i koja izgleda postaje glavni proizvod naše svakodnevice. Kao jedino vijerno ogledalo nemoći da se suočimo sa izazovima. Zaboravljamo pri tome, da i nekad i sad suštinska podjela nije ona u kojoj se ljudi razlikuju po vjeri, naciji ili ubijeđenjima. Jedina istinska podjela je ona na privilegovane i neprivilegovane. Na one kojima je vlast, ko god je činio majka i one kojima je ona maćeha.
Tek kad prihvatimo da nas ne ugrožava onaj koji se drugačije moli, nego onaj koji svojim djelovanjem potire sve ljudske vrijednosti, znajući kako da „uhvati sve moguće krivine“, moći ćemo da govorimo o slobodi. Koju smo, a uporno to tvrdimo dugo čekali. I koja nas, iz ove perspektive posmatrano, izgleda ne voli onoliko koliko smo mi voljeli nju.
I kad shvatimo da smo mnogo mali za ovoliko mržnje.
Istinska vrijednost ovih blagih dana koji dolaze bila bi kad bi zaista od srca pružili ruku jedni drugima i kad bi čestitke sa porukama o miru, zdravlju i sreći, bile one kojih bi se pridržavali tokom čitave godine. Vjerujući da ipak dobro u ljudima, a ne njihova vjera ili nacija, stvara svijet po mjeri čovjeka.
I poslušali riječi velikog Onore de Balzaka:
“Zapamtite: od svih rana, neizlječive su samo one koje zadaje jezik, pogled, podsmijeh i prezrenje.”
Predsjednik SO Tivat
dr Andrija Petković
