„Šta je Božić za nas, pravoslavne Hrišćane? To je najradosniji praznik u okviru bogoslužbene godine i uopšte kalendara naše Crkve,“ poručio je u božićnoj poslanici paroh krtoljski, Marko Obradović.
„Najradosniji je zato što u njemu molitveno slavimo rođenje Gospoda našega, Isusa Hrista, spasitelja i izbavitelja svijeta. Toliko je veliki ovaj praznik, da se po rođenju Hristovome i računa vrijeme. Što bi rekli naučnim jezikom, jezikom ovog svijeta- prije i poslije Nove ere. Što je pogrešno govoriti. Treba da se kaže prije i poslije rođenja Hristovog. Na engleskom imamo BC i AC (before Christ, after Christ), nema Nove i Stare ere. Međutim, ima tu jedna velika istina, da rođenjem Isusa Hrista počinje jedno novo vrijeme. Počinje vrijeme koje je osvještano njegovim rođenjem, njegovim stradanjem i, na kraju, njegovim vaskrsenjem. Da je Gospod samo došao na ovaj svijet, da se samo rodio, ništa to značajno ne bi bilo. Punoća njegove pojave se osmišljava i dobija svoj potpuni smisao u njegovom vaskrsenju.
Gospod naš Isus Hristos rođen je u Vitlejemu, od majke presvete djeve Bogorodice. On koji je spasitelj, izbavitelj svijeta, on koji je stvorio sav ovaj vidljivi i nevidljivi svijet, car nad carevima i gospod nad gospodarima ne rađa se u palati, ne rađa se u nakim prelijepim i prekrasnim dvorovima, što bi naš narod rekao „u svili i kadifi.“ Ne, nego se rađa u pećini. Rađa se u jednoj pećini gdje su se sklonili njegova majka i njegov netjelesni otac Josif, nego samo onaj koji se brinuo o njegovoj majci, presvetoj Bogorodici. Tu su se sklonili i on se tu rodio. I prvi ljudi koji su mu se poklonili i kojima je Bog otkrio rođenje Isusa Hrista bili su čobani, koji su inače sklanjali svoju stoku u tu pećinu. I, nravno, znamo onu priču o tri mudraca koja su došla sa istoka, jer su kroz knjige Starog zavjet znali da se rađa spasitelj svijeta. Ta tri mudraca, poslati od cara, došli su da se poklone gospodu Isusu Hristu.
Naša Sveta crkva slavi ovaj praznik 7.januara, jer znamo svi da ima i Gregorijanski i Julijanski kalendar. A naša braća Rimokatolici, kojima takođe čestitam praznik rođenja Hristovog rođenja, proslavili su ga 25.decembra, tako da i njima želim sve najbolje od Gospoda, njima i njihovim porodicama. Još neke pravoslavne crkve slave Božić 25.decembra. Tu, između ostalih, spadaju Grčka, Antiohijska, Bugarska pravoslavna crkva. Mi i Rusi slavimo 7.januara, ali to je, kao što smo već rekli, isti praznik, samo je pitanje kalendara po kojem se slavi, ali to za Gospoda ništa ne znači. Jer, kako kažu u Svetom pismu, pred Gospodom je jedan dan kao hiljadu godina, a hiljadu godina kao jedan dan. Jer smo mi, ljudi, ograničeni fizičkim zakonima- vremenom i prostorom. A Bog, koji je stvorio fizičke zakone, koji je stvorio vrijeme i prostor- za Njega ti zakoni ne važe. Pominjem još jednom- On ih je stvorio. Malo čudno to nama djeluje. Kad se kaže Božić, odmah mislimo na zimsko vrijeme. Ja sam dugo vremena bio sveštenik u Brazilu. U Brazilu, kada je najtoplije, tada je Božić, jer je tada na tom dijelu zemlje ljeto.
Slavimo danas rođenje našeg Gospoda, Isusa Hrista, koji je došao da spase čitav svijet i sve ljude u njemu. Čak i starogrčki folozofi, mudraci ovoga svijeta, čak i oni koji su bili bezbožnici, govorili su o tome koliko se zla. Bezakonja i grijeha namnožilo na ovoj zemlji, da je potrebno da sam Bog siđe među ljude i da se među njima rodi, da bi iskupio čovjek od grijeha. I zaista, kao što svi ljudi umiru u Adamu, koji je pao u raju, tako svi ljudi žive i vaskrsavaju u Hristu, koji se na današnji dan rodio od presvete djeve Bogorodice.
U ovim teškim vremenima padnimo na koljena pred kolijevkom Bogomladenca. Prvenstveno zatražimo oproštaj od naših grijehova od Njega, a onda zatražimo blagoslov za nas i za sve naše bližnje. Ono što je njbitnije- hrišćanska vjera je vjera koja nas uči da treba da ljubimo i neprijatelje svoje, tako da danas čestitajmo Božić i svojim neprijateljima. Ako je to moguće, a nadam se da jeste, treba da se u ovim svetim i blagim danima izmirimo sa svima onima koji su nam učinili neko zlo. Da li je to svjesno ili nesvjesno- naša je hrišćanska dužnost da oprostimo i da se zagrlimo Gospodom. Svi će danas, ne samo danas nego uopšte, govoriti da svi mi treba da oprostimo, da svi treba da se izmirimo. Ali, jedino pravo izmirenje je s Bogom i kroz Boga, jer i sam Gospod kaže: „Blaženi su oni koji mir tovre, jer će se sinovim Božjim nazvati.“ Pa da bi se sinovima Božjim nazvali, praktikujmo i uzimajmo samo ljubav između sebe, jer nas tome uči Gospod naš, Isus Hristos, koji se dans rađa. I kažu sveti oci „Danas je Bog postao čovjek, da bi čovjek postao Bog.“ Da bi čovjek postao Bog, mora na tome da radi. Da se moli Bogu, da živi po Božjim zakonima, da bi po blagoslovu i blagodeti Božjoj i sam postao Bog i zaslužio carstvo nebesko.
Još jednom- čestitam svima! Čuvajte se u ovim teškim vremenima, jer je novorođeni Gospod nAŠ; Isus Hristos, ljekar duše i tijela, i kaže „Ne bojte se!“ Dakle, ne bojmo se. Čuvajte se, draga braćo i sestre, pa će vas i Bog čuvati. Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!“- poručio je u božićnoj poslanici sveštenik Marko Obradović.
