JU Gradska biblioteka Tivat u okviru rubrike „Leksički vremeplov“ i ove subote donosi objašnjenje etimologije dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi fȅbruar i bȍšak, kazao je glavni urednik izdanja Miomir Abović.
Riječ fȅbruar posuđena je iz latinskog Februārius, što je izvedeno od glagola februō „čistiti“. Latinski glagol izveden je od indoevropskog korijena *dʰwes- “duvati, disati” ili od indoevropskog *dʰegʷʰ- “gorjeti”. Mjesec je dobio ime po tome što su se na kraju tog mjeseca u Rimu održavala žrtvovanja za pročišćenje. Oblici poput prvar i frevar, potvrđeni u starijem jeziku, posuđeni su iz vizantijskog φεβράριος > φερβρι(ος), što je takođe posuđeno iz latinskog.
Bokeljski lokalizam bȍšak (“gusto grmlje, žbunje”, “šuma” u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika) vodi porijeklo iz venecijanskog bosco “šuma”. Kad je italijanska riječ (“bosco”) u pitanju, poslije mnogo raspravâ prevladalo je mišljenje da se osnovi *busk- ili *bosk- porijeklo mora tražiti u germanskom, najvjerovatnije u langobardskom jeziku, uz mogućnost ukrštanja sa nekim keltskim jezikom. Srednjolatinsko „boscus“ potvrđeno je u italijanskom jeziku od X stoljeća, a još nešto ranije u toponimskoj službi. I naše srednjovjekovne potvrde odražavaju alternaciju bosc-/busk-. Najstarije je potvrđeno „buscum“ u Korčulanskom statutu, gdje se na jednom mjestu kaže: „Item unum locum qui antiquitus… fuit buscum et nunc plantatum“. Nakon toga sve su češće izvedenice, što znači da je riječ ukorijenjena u upotrebi: boscosus, boschosus, boschinus u značenju „šumovit, pošumljen“. U Hvarskom statutu iz XV stoljeća nalazimo izrazito italijanski deminutiv boschettus. Relativno nova riječ brzo se širi po slavenskoj obali Jadrana, ponekad sa posebnim semantičkim vrijednostima. Najraširenije je ipak značenje „šuma“, „gusto grmlje, žbunje“, koje nalazimo u glasovnom liku „bošak“, koji je, pak, najbliži romanskom ishodištu. Taj lik, npr., nalazimo i kod Ivana Držića u XVII stoljeću:“ne imaju držat boške od lova“.
Sa objašnjenjem etimologije nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma, vidimo se iduće subote- poručuje Abović.
LITERATURA:
Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević, „Etimološki rječnik hrvatskoga jezika“, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
Vojmir Vinja, „Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. I“, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb 1998.
