U ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu, glavni urednik JU Gradska biblioteka Tivat Miomir Abović, donosi objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ovog puta to je objašnjenje etimologije riječi palačínka i fagȍt.
Palačínka vodi porijeklo od mađarskog palacsinta, a to mađarsko palacsinta, pak, od rumunskog plǎcintǎ. Idući dalje u jezičnu prošlost, možemo konstatovati da rumunsko plǎcintǎ vodi porijeklo od latinskog placenta, a latinsko placenta od grčkog πλακοῦς „ravni kolač“, od πλάξ, genitiv πλακός > ploha. Zamjena nastavka –ta našim sufiksom –ka nalazi se i u bugarskom палачинки. Ukrajinsko palačynta posuđeno je direktno iz mađarskog.
Fagȍt („zavežljaj, svežanj, zamotak“ u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika) vodi porijeklo od venecijanskog fagoto „stvari umotane zajedno najbolje što se može“. Dublja etimologija ove riječi nije jednoznačno razriješena.
Sa nove dvije riječi- jedne iz opšteg fonda B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma- i objašnjenjem njihove etimologije vidimo se iduće subote-poručuje Abović.
LITERATURA:
Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska akademija nauka i umjetnosti, Zagreb 1972.
Sandra Tamaro, Boljunske etimologije, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula 2017.
