“Umjetnost je ispuniti čekanje” – naziv je poetske tribine koju su zajednički organizovali Bošnjačko i Hrvatsko vijeće u Crnoj Gori.
Svoje pjesme, koje su ostavili poseban utisak na publiku u Galeriji Buća, predstavili su Enver Muratović iz Rožaja, Edin Smajlović iz Bijelog Polja, Dijana Tiganj iz Petnjice i Haris Zekić iz Rožaja. Poetsku tribnu veoma inspirativno je vodila Ana Vuksanović.
“Motiv oca je čest u mojoj poeziji. Inače ta neka intimna dimenzija je jako zastupljena u mom poetskom stvaralaštvu. Kritičari kažu da se ja možda i previše vrtim oko tih motiva. Ne pjevam o kosmosu koji mi nije znan. Nego iz sebe iznosim neku duboku tugu. Tužni tonovi i patnja – to je boja moje poezije. Ja pišem i haiku poeziju. To je specifilčna poetska forma. Dolazi iz Japana i dosta se dobro primila u Crnoj Gori. Privukla me forma, dosta stroga, ograničena. Mora se djelovati na malom prostoru a reći mnogo. Blagoje Nišević je bio moj mentor i Hamdija Kalač, takođe. Učio sam od najboljih” – rekao je Muratović.,
“Više sam crpio iz same literature nego iz zavičaja. Ja sam po prirodi prilično cinik. I mislim da je cinizam veoma važan za preživjavanje u Crnoj Gori i na Balkanu. jer preživljavanje ovdje je ekstremni sport. Naša stvarnost je inspiracija svakakvih idiotizama na dnevnom nivou. Moja poezija se kretala na dva nivoa, intimističkoj i drugo sa pozicije posmatrača koji analizira svakodnevicu. To bi bio izvor mojeg pisanja. Na ovom svijetu sve je prolazno. Na svu sreću” – kazao je Smajlović.
“Odrastanje u više različitih sredina nije mnogo uticalo na mene. Na mene kao autora ne toliko, više na mene kao ličnost. Ja pišem i poeziju i prozu. Zavisno od faze u kojoj se nalazim, Prvo sam pisala poeziju. To je bio moj tinejdzerski način da nađem sebe. Pa sam kasnije napisala roman. Roman daje širinu, a poezija je redukovana, Sa malo riječi moraš reći mnogo. I sad pišem poeziju, na malo zreliji način nego kao tinejdžerka. U periodu korone nisam stvarala ali sam mnogo čitala. Konačno sam imala vremena da se posvetim sebi. Da čitam ono što želim. I drugačije sam doživjela neka kniževna djela koja sam ranije čitala. Možda zbog korone na drugačiji način posmatram svijet” – istakla je Dijana Tiganj.
“Cijeli svijet je bio u haosu zbog korone. To je nove iskustvo za nas. Bila nam je ukinuta sloboda, i fizička i unutarnja. Jesam pisao., jesam čitao, ali nisam bio hiperaktivan u doba korone. Od mojih samih početaka interesovanje su mi bile filozofske teme. Uvijek sam preferirao pjesnike filozofe. Vjerujem da su te dvije stvari u korelaciji, filozofija i poezija O tome i Hajdeger piše. Poezija ima veću širinu od filozofije, usuđujem sa da kažem. Mislim da nema nijednog naslova za koji bih mogao reći da nije trebao biti u mojoj zbirci. Iako se stalno preispitujem ” – rekao je Haris Zekić.
“
