Teško je utiske sa putovanja po Evropi i Jugoslaviji modnog kluba Modest i Anuške Vlahović. Na takmičenja i gostovanja u 76 gradova kretale su iz Tivta i vraćale se sa priznanjima za dobar plasman. Počelo je prije trideset godina priča Anuška i najavljuje izložbu u okviru obilježavanja jubileja.
„Ono što je ostalo jesu putovanja, slike, divna druženja. Sve to je neizbrisivo. Početak je Jagodina. Tamo smo išli sa Harlekinom i folklorom a bili su i manekeni. Te iste godine smo počeli da radimo Segedin pa smo u Mađarskoj bili osam puta zahvaljujući gospodinu Savu Ogurliću koji nas je pozivao na Mimoza bal. Pored mažoretki imali smo plesače i manekene a naveče se omladina zabavljala po diskotekama. Nezaboravne večeri. Dan smo provodile u šetnji i upoznavanju grada koliko se moglo i imalo vremena. Centrom grada Segedina smo svake godine paradirale sa njihovom gradskom muzikom i mažoretkama koje su nosile zastave.”
Mažoret ples je nastao u Francuskoj krajem 18. vijeka. Postoje dva plesna oblika, a to su paradni defile i statična koreografija. Postoji više teorija o nastanku mažoreta, a jedna je da su nastale od švajcarskih bacača zastava. Oni su nosili zastave tako što su činili pokrete njihanja, okretanja ili bacanja, baš kao što i mažoretkinje rade sa štapovima. Druga teorija potječe iz Francuske. Prema njoj je dirigent koji stoji ispred paradnog vojnog orkestra preteča mažoret plesa. Klasični vrh dirigentske palice je identičan gumenom na kraju mažoret-štapa. Predvodnice mažoret grupe koristile štap za signaliziranje kretanja formacije i za brojanje ritma odnosno kako bi mogli naglasiti početak figure. Postoji i teorija da se mažoret prvi put pojavio u Americi kada je sveučilišni vojnik svoje “dame atletičarke” (navijačice) nazvao “majorettes“.
„Grad koji smo najčešće posjećivali je Novi Sad. Bili su Dani Tivta u Novm sadu i mi smo bile redovne učesnice a pored toga smo imale dobre prijateljice Cecu i Minju koje su nas svaku godinu pozivali da dođemo. Kažu, mostovi spajaju ljude a prijateljstvo sa njima je neka vsta mosta jer bi ljeti dolazile u Tivat a mi ispred Mimoze pravili program. U Novom Sadu smo obavezno bile u vrijeme karnevala, sa mimozom na glavnom gradskom trgu i feštama u hotelu Park. Novom Sadu smo gostovale petnaest puta i shvatila sam da postoji sličnost između nas i Novosađana. To je jedna vrsta temperamenta, blagog govora i blage naravi što odgovara našem mentalitetu. I to je bio jedan od razloga zbog kojeg su se kasnije djevojke upisale na studije u tom gradu. Ljudi sa vrlo lijepo ophode sa strancima pa nije ni čudo što je Novi Sad prijestolnica kulture. I sa folklorom smo dolazile, na tvrđavi u Petrovaradinu bile više puta, obišle muzeje, galeriju umetnika, obišle kliko se moglo. U Beogradu smo prije deset-dvanaest godina karnevalu „Svi na reke“ dali poseban šmek. Nizali su se potom mažoret takmičenja i gradovi: Zagreb, Jastrebarsko, Poreč, Rovinj, Crikvenica, Split, Kaštela, Sarajevo, Mostar.“
U Makedoniji su nastupale na čuvenom Strumičkom karnevalu koji je proglašen za jedan od sedam najatraktivnijih zimskih svečanosti u Evropi. To je manifestacija koja se svake godine tradicionalno održava u gradu ispod Careve kule, a obilježava početak uskršnjeg posta. U Bitolu su kao mažoretke nastupale za njihov Dan državnosti, posjetile Skoplje.
Tivatske mažoretke će za nekoliko dana otputovati u Pančevo da bi 9. aprila učestvovale XII Diamond Baton (Dijamantski štap) – Otvorenom Drzavnom prvenstvu mažoret-sporta.
„U Pančevu smo bile već pet puta. Takmičenje i festival nam omogućavaju i da se družimo, takmičimo ali i vidimo neke od znamenitosti grada. Samo putovanje je jedna vrsta druženja, najbolja jer tako stvarno upoznate svoje drugarice i drugove. Sve smo to snimili pa ćete imati priliku vidjeti kada budemo obilježavali 30 godina rada.“
Tivatske mažoretke nisu imale tremu u Francuskoj, zemlji nastanka mažoret plesa. Nastupale su u četiri grada a turneja kao i ona u Španiji trajala je dvanaest dana. U Vićenci su postale vicešampionke pa petodnevni boravak u tom italijanskom gradu nikada neće zaboraviti kao ni Đulija Novu i nastup sa kotorskom glazbom. Bili su dio gradske procesije u prvi put obučenim etno uniformama.
Posebne emocije Anušku vežu za Italiju:
„Italija je jedna ljepota i mekoća u kojoj se mnogo toga doživljava drugačije. Nastupali smo u Vićenci a na kmičenje je pošlo 25o mažoretki iz Crne Gore. Moj suprug, predsjednik Đuro Vlahović je organizovao da sve mažoretke iz Crne Gore idu na to veliko evropsko takmičenje na kome smo mi bile vicešampionke. Tada smo vidjele Veneciju upoznale sve njene ljepote od hrane do istorije. A cure su nakon velikog uspjeha znale da proslave u Veneciji.“
Nije zaobiđen ni Murano, ostrvo čuveno po venecijanskom murano staklu i jedno od najposjećenijih turističkih destinacija grada. Djevojke su uživale u ljepoti ostrva kao i u mnogobrojnim prodavnicama murano stakla, restoranima i kafeima. Istorija murano stakla počinje 1291. godine kada je odlučeno da se sve peći za proizvodnju stakla na ostrvo Murano jer je tada većina zgrada u Veneciji bila od drveta, a peći odgovorne za mnogobrojne požare.
Pošto se uvijek mora učiti, Anuška i suprug Đuro su redovni učesnici stručnih seminara, škola za trenere, instruktore i sudije. Svaka licenca se mora obnoviti nakon dvije godine. Radi ranije pripreme terena i upoznavanja sa svim pravilima predstojećeg takmičenja obavezno „odrade“ sastanke u gradu održavanja manifestacije. Sa sobom vode trenera ili nekog od sudija da bi vidjeli kako će se ekipa uklopiti. To su privatna putovanja koja sami plaćaju a kada putuje klub, u pomoć najčešće učestvuju roditelji ali i sve brojniji sponzori.
„Dokle ćemo tako, prosto ne znam. Nadam se da ćemo za 30 godina objaviti album šest generacija koliko ih je bilo, na koncertu malo zaigraju, provesele se a sada radosno idemo u Pančev. Ne mogu ni nabrojati sve tivatske manifestacije čiji smo neodvojivi dio a posebno sam ponosna na najmlađe članice. Vodila sam ih na Sinjajevinu a tek to je bila posebna atrakcija. Muž i ja smo se posvetili tome i sa njima uživamo. Daju nam snagu, energiju, poštuju nas i kad nam je nešto potrebno tu su. Nastavljamo sa mažoret grupama ali i baletom koji postoji već deset godina. Dakle, imamo instruktore, ljude koji hoće da rade i ja samo mogu nadgledati i pomoći kad im bude potrebno.“
