U ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosi objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ovog puta to su riječi bànālan (-na, -no) i parangãl, objasnio je glavni urednik izdanja Miomir Abović.
Pridjev bànālan (-na, -no) posuđen je preko njemačkog banal iz francuskog banal, što je prvobitno značilo „javno, otvoreno za upotrebu cijele zajednice“. U starofrancuskom jeziku pridjev banal izveden je od imenice ban, koja je označavala okupljanje kraljevih vazalâ u feudalnoj službi. Izvor je pragermanski (franački) korijen *banna- (npr. starovisokonjemačko ban „zapovijed“, staronordijsko bann „zabrana“). Dakle, semantički transfer kod ovog pridjeva išao je od značenja „javno, otvoreno za upotrebu cijele zajednice“ do današnjeg značenja „koji je bez originalnosti, otrcan, običan, prost“.
Parangãl (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika „tanka, ali jaka uzica po kojoj su, na razmaku od nekoliko metara, privezane udice) posuđenica je iz grčkog πανάγρον (panágron). U naš jezik ta riječ nije ušla direktno iz grčkog jezika, nego posredstvom venecijanskog dijalekta italijanskog jezika, u kojem je ta riječ doživjela stanovite glasovne promjene, i u kojem glasi parangàl.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma vidimo se iduće subote”- poručio je Abović.
LITERATURA:
Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
Vojmir Vinja, Jadranske etimologije, vol.II, HAZU, Školska knjiga, Zagreb 2003
