Opština Tivat, u saradnji sa Udruženjem boraca NOR-a i antifašista Tivat i organizacijom OBNOR Tivat danas je organizovala komemoraciju povodom godišnjice od potapanja razarača “Zagreb” i stradanja narodnih heroja Milana Spasića i Sergeja Mašere. Komemoracija je počela u 11 časova, u Velikom gradskom parku, polaganjem vijenaca na spomen obilježje, nakon čega je prisutne, predstavnike Mornarice VCG, ekselencije članove diplomatskog kora Republike Srbije i Republike Slovenije u Crnoj Gori, članove boračkih organizacija, djecu istorijske sekcije OŠ Drago Milović pozdravio predsjednik opštine Tivat Željko Komnenović i zahvalio im na prisustvu:
„Opština Tivat u saradnji sa Udruženjem boraca NOR-a i antifašista Tivat, organizacijom OBNOR Tivat i Bokeškom mornaricom obilježava 81-u godišnjicu nesvakidašnjeg ratnog događaja. Danas se prisjećamo istorijskog čina, potapanja razarača Zagreb i herojskog podviga Milana Spasića i Sergeja Mašere. Čovijek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Možda bi se u ovim riječima o slobodi pisca Meše Slimovića, mogao pronaći odgovor na pitanje: Zašto su se dva mlada oficira Kraljevske ratne mornarice Jugoslavije, Beograđanin Milan Spasić i Slovenac Sergej Mašera, tog 17. aprila 1941 godine odlučili na herojski čin i dobrovoljno izabrali smrt.
Moćni razarač Zagreb bio je ponos Kraljevske mornarice Jugoslavije inajmodernije plovilo onovremene Ratne mornarice. U istorijuje međutim ušao jer se na njemu zbio poslednji čin otpora prije kapitulacije Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. Daleko nadmoćnije snage Njemačke, Italije, Mađarske i Bugarske napale su Jugoslaviju 6. aprila 1941 godine i porazila je za samo deset dana aprilskog rata. Potpisana je bezuslovna kapitulacija Jugoslovenske kraljevske vojske a država je raskomadana između okupatorskih sila. Ipak, prije toga, baš ovdje u Bokokotorskom zalivu, dogodio se veličanstveni podvig koji je kod samog neprijatelja izazvao divljenje a kod naroda probudio nadu da će okupator biti pobijeđen.
Nakon svakodnevnih odbijanja vazdušnih napada krajem aprilskog rata, suprotno nadanjima i očekivanju Vrhovne komande o isplovljavanju u Jadran, razarač Zagreb našao se usidren u uvali Brdišta u Tivatskom zalivu, prekriven maslinovim granama i pristiglom naredbom da na neprijateljske avione ne otvara vatru. Tih dana vladala je velika neizvjesnost i išekivanje, stizale su razne kontradiktorne vijesti. Konačno, u jutro 17. aprila stigla je i kobna vijest o propasti države. Poručnici bojnog broda, stari prijatelji Spasić i Mašera, koji su zajedno službovali na Zagrebu, bili su odlučni da svoj brod neće izdati i suprotno naređenjuo zvaničnoj kapitulaciji odbili su da ga predaju neprijatelju – italijanskoj vojsci čije su jedinice upravo ulazile u Boku.
Tmurni aprilski dan u Boki nedugo potom prekinulo je nekoliko snažnih eksplozija. Spasić i Mašera, odbivši da priznaju poraz i okupaciju, digli su u vazduh kraljevski ratni brod Zagreb i zajedno sa njim otišli u smrt.
Herojstvo dvojice mladih oficira odjeknulo je u svijetu i zateklo čak i neprijatelja pa su na njihov poslednji ispraćaj na groblju Savina došli predstavnici odreda italijanske vojske koji su ih ispratili uz najviše vojne počasti. Ukazom Kraljevine Jugoslavije u Kairu posthumno su odlikovani ordenom Karađorđeve zvijezde. O njima su sa velikom pažnjom pisali britanski mediji a Francuzi su o ovom događaju snimili i film. Njihov podvig i odricanje od života bio je bljesak iskre i simbolizovao uzvišenost otpora i borbe naših naroda protiv okupatora koja će organizovano početi samo nekoliko mjeseci kasnije, julskim ustancima 1941. godine.
Zato ne čudi što su Spasić i Mašera jedini pripadnici Kraljevske vojske Jugoslavije koji su zbog djela učinjenog u Kraljevskoj vojsci proglašeni Narodnim herojima socijalističke Jugoslavije.
„Tajna slobode počiva u hrabrosti“, rekao je startogrčki državnik, govornik i vojskovođa Perikle. O slobodi, nekada najdragocjenijoj privilegiji, pisane su stranice istorije, za nju i oko nje vodili su se bezbrojni ratovi, Mnogi su dali živote uvjereni da je umrijeti za slobodu bolje nego živjeti bez nje.
Neposredno prije aktiviranja eksplozije, mladi poručnici su se popeli na pramac broda i zauzevši brodski stav salutirali u pravcu Lovćena. Uništenje broda Zagreb nije za ove heroje bila dovoljno jaka poruka. Iako su razarač mogli potopiti bez gubitaka života, Milan Spasić i Sergej Mašera izabrali su smrt po stihu velikog Njegoša: „Slavno mrite kad mrijeti morate“.
Njihov zajednički put u vječnost prava je herojska drama koja je 1941 odjeknula poput groma a koja i danas, 81 godinu kasnije šalje svijetu snažnu poruku o besprijekornom primjeru časti, junaštva, ponosa i ljubavi prema slobodi i otadžbini.
Na nama je da tu poruku, njihovo djelo i položene mlade živote nikada ne prepustimo zaboravu.”
Komemoraciji su pored potpredsjednika opštine Tivat Gorana Božovića i Vladimira Arsića prisustvovali VD komadant Mornarice Crne Gore Kapetan Fregate Milan Jevtović, Ministar savetnik R. Srbije u Crnoj Gori Mićo Rogović, izaslanik odbrane R. Srbije u Crnoj Gori pukovnik Predrag Stefanović, izaslanik odbrane Republike Slovenije kapetan bojnog broda Boris Geršak, Ambasador Slovenije u Crnoj Gori Gregor Presker, članovi Bokeške mornarice i istorijska sekcija škole „Drago Milović.
Na mjestu potapanja razarača Zagreb u more je položen zajednički vijenac.