U Zbirci pomorskog nasljeđa u Porto Montenegru sinoć je održano prvo predavanje u okviru edukativnog programa Festivala vjetra. Tema predavanja bila je ,,Međe i fortece: Markeri bokeljskog pejzaža” o kojoj su govorili eminentni predavači Radojica Rašo Pavićević i Željko Starčević. Vladalo je veliko interesovanje, a prisutni su slušali o suvozidnoj arhitekturi Boke i remek djelu vojne arhitekture koje opasava njene obale i obronke.
O sistemu građenom za zaštitu Ratne luke Boka Kotorska – druge po važnosti austrougarske pomorske baze na Jadranu govorio je Radojica Rašo Pavićević, penzionisani potpukovnik, autor kapitalne publikacije „Werk – Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori“. U predavanju praćenom prezentacijom objašnjavao je stratešku važnost i arhitektonsko remek djelo Tvrđave Boka.
U predavanje nas je uveo govoreći o značaju položaja Boke Kotorske zbog čega i Austrugarska gradi Tvrđavu Boka.
,,Kroz istoriju Boka Kotorska bila je značajna za skoro sve civilizacije na ovim prostorima – od Ilira, pa do Grka, Rimljana, Saracena, Mlečana, Francuza, Austrijanaca, Njemaca i tako dalje. Razlog za to je položaj Boke Kotorske, jer sam zaliv kao takav je zanimljiv za lociranje brodova od najstarijih vremena, pa do danas. Njena blizina prema Otrantskim vratima i izlazak iz Jadrana u Sredozemno more, pa preko Bosfora, Dardanela i Sredozemlja povezuje se sa čitavim svijetom. To nam govori da nije čudno što je Boka Kotorska bila zanimljiva svima, pa i Austrugarima. Posebno im postaje interesantna kada su donjeli generalni plan da idu u osvajanje prema istoku. Tada na ovom prostoru odlučuju da naprave tvrđavu. Jako je značajno napomenuti da u svijetu postoje samo tri pojasne tvrđave tog tipa“, objasnio je prvi govornik Radojica Rašo Pavićević.
Zatim je govorio planinar Željko Starčević, arheolog i speleolog, neumorni graditelj suhomeđa i vrsni poznavalac suvozidne baštine Boke i njenog zaleđa. On je na prezenatciji pokazivao različite načine gradnje po svijetu, fokusirajući se na Mediteran, a posebno na zaleđe Boke. U predavanju je naglašavao važnost očuvanja tehnike suvozidne baštine, ali posebno na njenu valorizaciju. 
,,Suvozid nije nastajao, jer je nekom bilo lijepo slagati kamen na kamen. Sve je imalo svoj ekonomski razlog i da bi se danas obnavljao, uz to što je lijepo i što znamo da ga trebamo štiti, mora postojati ekonomska pozadina. Naš je cilj da prepoznamo gdje je tu niša koju možemo iskoristiti da zadržimo suvomeđu i da je valorizujemo, ali ne i da je ukalupimo. Sve što se ukalupi postaje mrtvo i onda može postati samo muzej, a od muzeja imamo naplatu ulaznica i to je to. Kada nešto ima život, onda ima prirdonu evoluciju i nastavlja da živi. Prilagođava se turističim potrebama i vremenu. Za sada malo šta osim turizma može se konstatovati da je realna pokretačka snaga za održavanje suhozida“, istakao je Starčević.
On je ukazao i na ekološki značaj suvozidne gradnje u odnosu na beton.
,,Kamen je ekološki materijal za razliku od betona. Prilikom proizvodnje beton ima CO2 otisak koji uopšte nije mali, a i prilokom vezivanja betona imate još gori CO2 otisak. Nije beznačajna industrija betona kao jedna od proizvođača CO2, dok u slučaju kamena toga nemamo. Takođe, kod suvozida imamo stalnu mogućnost za reciklažom bez ikakvog otpada, osim malo prašine. Kod betona to nije moguće, možete ga koristiti jedino ako ga ponovo sameljete, a za to vam treba puno više energije, nije prirodni i nije najekonomičniji način“, rekao je arheolog Željko Starčević.
Mladi su bili jako zainteresovani za temu i postavljali su pitanja predavačima, pa je diskusija trajala do početka koncerta, koji je uslijedio na istom mjestu.
Riječ je o koncertu učenika Srednje muzičke škole Tivat, odnosno o kvartetu saksofona “Quattro Stagioni”. Ovaj sjajni kvartet čine učenici Filip Kovačević,Vojin Marković, Teodora Božović i Goran Čelanović iz klase profesora Gorana Turkalja. Oni su svirali djela Mozzarta, Brauna, Gershvina, Brahmsa, Brucea, Elingtona. Nakon raznovrsnog programa u Zbirci pomorskog naslijeđa Festival Vjetra se nastavio u Galeriji Buća.
