Pod sloganom “Budi čovjek, budi human”, obilježava se Međunarodni dan Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca. Bilo da su u pitanju prirodne katastrofe, epidemije ili krize, na prvoj liniji borbe su nesebični volonteri.
Povodom međunarodnog dana Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca i početka Nedelje Crvenog krsta, opštinska organizacija Tivat je pripremila nekoliko aktivnosti što znači da će svi biti angažovani. Započeli su vikend izletom za kolege volontere iz Amerike i vodili ih do Perasta i Gospe od škrpjela. Gosti u programu Radio Tivta danas su bili Nevena Božović, Pavle Pasković i Ivan Božinović članovi volonterskog tima naše opštinske ekipe. Nevena kaže da nastavljaju radno pripremajući sledeću distribuciju i predavanje o difuziji Crvenog krsta odnosno o istorijatu i poznavanju pravila organizacije:
„U narednim mjesecima planiramo se osnažiti na svim poljima i zato nam je jako neophodna podrška lokalne zajednice i podrška naše centrale CKCG. Pred nama su kapitalni projekti kao što je izdavanje monografije, kao što je skupština koja nam ide u susret i sve te izborne stvari koje se u Crvenom krstu Crne Gore dešavaju svake četiri godine. Svi smo predani i svako ima svoj dio zadataka, dogovaramo kad ko može, odradimo svoj dio i poslije se lijepo družimo.“
Biti volonter zahjteva mnogo rada i truda, ali kada shvatite da ste svojim angažovanjem nekome pomogli obuzme vas osećaj mira i ispunjenosti, a osim toga radom i delovanjem, obukama, vi sami rastete i sazrijevate. Vrlo slično misli volonter Pavle Pasković:
„Lijepoje ako ste u mogućnosti da pomognete, pružite pomoć koju možete dobijete mnogo toga za uzvrat. Mi smo u Crvenom krstu više porodica nego što smo individue, držimo se zajedno pa je lijepo vidjeti kada pomognete ljudima, osjetite njihovu zahvalnost. Nekako, sve to drži čovjeka na mjestu da zna koje su prave vrijednosti u životu.“
Ivan Božinović već četiri godine volontira u Crvenomkrstu Tivat. Učestvuje u svakoj akciji a o razlozima kaže:
„Odlučio sam se da budem volonter zbog zadovoljstva koje osjećam kada pomažem drugim ljudima ili bilo kome u nevolji i svemu što ovaj naš rad nosi. Lijepo je kad sretnete bilo koga iz bilo kog grada, bilo koje države, i još ako nosite svoju oznaku Crvenog krsta gledaju vas kao člana porodice. Vrlo prijatna situacija.“
Tradicija humanitarnog rada u Boki, odnosno Istorija Crvenog krsta je tri godine starija od crnogorske. Boka tada nije bila u sastavu Crne Gore, ali pisani podaci kazuju da je i tada bilo ljudi koji su organizovano pomagali onima kojima je bilo najpotrebnije.
