Izuzetan koncert na harmonici pod nazivom “Od tradicionalnog do savremenog”izvela je sinoć u galeriji Buća Amela Frljučkić iz Podgorice. Koncert je organizovao Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina, u saradnji sa Hrvatskim nacionalnim vijećem Crne Gore i uz tehničku podršku JU Muzej i galerija Tivat,
Amela je Tivtu učinila čast da premijerno izvede djelo “Riflessi nel Bianco” italijanskog kompozitora Corrada Rojca, njenog profesora koji je djelo komponovao specijalno za nju. Takođe talentovana umjetnica je izvela i djela Slobodanke Dabović Đurović i više tradicionalnih crnogorskih kompozicija aranžiranih za harmoniku. Malobrojna publika je ovacijama ispratila nastup umjetnice. Koncertu su prisustvovali Jasminka Lončarević-konzulica Hrvatske u Kotoru, Salko Luboder-direktor Centra za očuvanje i kulturu manjina i Zvonimir Deković-predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća. Prisutne je pozdravila Ana Vuksanović, sekretar Hrvatskog nacionalnog vijeća.
Nakon koncerta razgovarali smo sa Amelom Frljučkić:
Radio Tivat: Zašto baš harmonika? U čemu je magija ovog, za mnoge, muškog instrumenta?
Amela Frljučkić: Harmonika je u moj život došla potpuno spontano. Kao i sve djevojčice i ja sam željela svirati klavir, gitaru, violinu. međutim, nastavnici su odlučili da sviram harmoniku. Zato ja kažem da je harmonika meni došla sudbinski. Kao djevojčica, kad sam počela, nisam bila oduševljena. Plakala sam u početku,. Ali, jako brzo sam zavoljela harmoniku. Istina je da decenijama nije bilo harmonikašica na sceni. Što ne znači da njih nije bilo. Knjigu po kojoj smo radili napisala je jedna žena. Žene su bile u harmonikaškom svijetu,. ali nisu bile zastupljene u medijima. Ja sviram dvadeset godina i svakog dana otkrivam nešto novo. Tako je bilo i večeras. Repertoar me je isprovocirao da naučim nešto novo. Ovo je kao jedna prekrasna kutija, orkestar u malom. Predrasude ne mogu donijeti ništa dobro.
Radio Tivat: Kad izvodite djelo nekog kompozitora to sigurno nije apsolutno identično onom što je on želio. Da lia vas to nekad obeshrabri? Da li se pitate koliko sam blizu onoga što je kompozitor htio?
Amela Frljučkić: Apsolutno. To ste prekrasno primjetili. Međutim, moje iskustvo direktnog rada sa kompozitorima je da su često ti strahovi samo u našim glavama. Uglavnom kompozitori zaista cijene izvođača, zato što izvode njihova djela. I cijene slobodu, odnosno novitete koje sam izvođač donese. Ja se trudim da to bude približno onom što je želio kompozitor. Ali, godfnama sam shvatila da razlikovanje jednog od drugog izvođenja je upravo ta sloboda izvođača.
Radio Tivat: Tradicija zan da optereti one koji ne znaju sa njom da se nose. Ali, tradicija je dio savre,enog, nadahnuće i inspiracija, ako znate da je utkate u moderno doba. kako se vi nosite sa tradicijom?
Amela Frljučkić: Što se tiče muzike ja sam zaista odrasla uz tradicionalnu muziku. Moji roditelji su svaki dan slušali tradicionalnu muziku. Tako da je za mene tradicionalna muzika dio svakodnevnice. Kao neko ko jako voli savremenu muziku ja sam odlulča da napravim jedan miks. Što se tiče obrada tradicionalne muzike mora postojati određen nivo odgovornosti. Autor mora znati gdje je ta granica do koje može da improvizuje tu određenu melodiju. Naravno, nema suštinskih pravila, gaji se ta sloboda. Za mene je to nešto najbolje iz tradicije, ono što smo dobili u gastronomiji i zvuku, pored ljudi i njihovih vrijednosti. Zahvaljujući našoj tradicionalnoj muzici ja sam ušla u operske vode.
Uz zahvalnost vašem mediju želim da se zahvalim publici i organizatorima koncerta. Publika je bila prekrasna i ovaj koncert ću dugo pamtiti. Nadam se da ćemo se vidjeti opet.
