“Gledano sa aspekta statistike, s obzirom da su žene zastupljene u procentu nešto manjem od 14%, rodna ravnopravnost nije ispoštovana u mjeri u kojoj se to zahtjeva (i u kom je potrebno da bi se ravnopravno dijelile obaveze i zadaci). Da bi se ispoštovala rodna ravnopravnost, mislim da je preduslov da se žene, odnosno djevojke uopšte odluče za taj posao kako bi dobile priliku da svojim znanjem i radom izbore svoje mjesto u “muškom kolektivu”, kakvim se smatraju organizacione jedinice Uprave policije,” kaže za naš program pomoćnica komandira Odjeljenja bezbjednosti Tivat, Dajana Balić. Ona je jedna od 4 policajke u ovom kolektivu, koja je u snagama reda već šesnaest godina. U Tivtu radi godinu dana, odakle je došla iz Herceg Novog.
Kampanja „Globalna nedelja bezbjednosti na putevima“ počela je danas, a trajaće do 17. maja u organizaciji Ujedinjenih nacija. Dan bezbjednosti obilježavao se inače u SFRJ 13. maja, na današnji dan. Pored toga, aktuelna je i kampanja “Mi smo snaga tima – za više žena u policiji”.
Ustav i veliki broj crnogorskih zakona garantuju ravnopravnost žena i muškaraca, što je jedan od uslova za ulazak u međunarodne saveze, unije i partnerstvo sa razvijenim zemljama. O zastupljenosti žena u policiji u stvarnom životu, Balić ističe da ih nema dovoljno, ali da njihov broj ipak raste:
“Procenat od 14% jeste mali, ali kada uzmemo u obzir da je u 2015.godini bio svega 9%, možemo reći da se u CG iz godine i godine sve više mladih djevojaka opredjeljuje za posao policajke. Važno je naglasiti da je u prethodnoj godini kampanja “Mi smo snaga tima – za više žena u policiji”, koju su realizovali MUP, UP i Policijska akademija u Danilovgradu, pod pokroviteljstvom OEBS-a, rezultirala, uslovno rečeno, time da je 39% upisanih polaznika Akademije bilo ženskog pola.
U OB Tivat smo trenutno u uniformisanom sastavu radno angažovane nas tri žene, a četiri ukupno na ovim poslovima, ali se nadamo da će se uskoro taj broj povećati. Žene polako dolaze na svoje u Upravi policije. Vidimo da su djevojke zainteresovanije za policijski posao i da dobijaju ohrabrenje od porodice i prijatelja za biranje ovog poziva, a kasnije i uvažavanje od strane kolega. To je pokazatelj pozitivne promjene u društvu, što u konačnom dovodi i do veće zastupljenosti žena u policiji.”
– Što se rukovodećih uloga tiče, kakvo je vaše iskustvo?
“Što se mene tiče, promijenila sam par radnih mjesta i do sada sam zadovoljna, što se tiče mog radnog angažmana. Nema nas mnogo na rukovodećim mjestima, kada govorimo o standardima rodne ravnopravnosti. Kolege i koleginice koji na prvom mjestu ispunjavaju uslove za obavljanje poslova na rukovodećim mjestima, što znači neophodan stepen obrazovanja, radnog iskustva u struci i generalno pokazanih sposobnosti u vršenju policijskih poslova – znanja, uspješnosti, dobrog odnosa sa građanima i kolegama – mogu biti nosioci rukovodećih mjesta u našoj službi.
Smatram da je preuzimanje rukovodećih uloga stvar spremnosti, kako žena, tako i muškaraca i da je najmanje važno ko je od njih u pitanju. A da je potrebno dati jednaku šansu napredovanju i obavljanju svih dužnosti – to da. Iz mog sadađnjeg iskustva, mislim da su svi željni i voljni da rade.”
– Kada su u pitanju djeca ili žene – žrtve porodičnog nasilja, da li je žrtvama u psihološkom smislu lakše ako sa njima razgovaraju policajke?
„S obzirom na to da govorimo o djeci i porodici, biću slobodna da povučem paralelu i postavim jedno pitanje – da li su bolji roditelji očevi ili majke?
Apsolutno ne mora da znači da je žena senzitivnija, sve je to individualno.. Prevashodno je bitno da policijski službenik ili službenica koji se bave pitanjima maloljetničke delikvencije i porodičnog nasilja ima adekvatan pristup poslu i strankama i da svoj posao obavlja na profesionalan način. Dakle, naša dužnost je da svi službenici budu senzibilni za obavljanje svih zadataka, nevezano za to da li su žene ili muškarci.”
– Gledamo često filmove i serije u kojima policija baš nije prikazana u dobrom svjetlu, što veoma utiče na javno mnjenje. Da li i u kojim slučajevima snage reda koriste silu, odnosno prinudu?
„Često ljudi poistovjećuju naš posao sa dešavanjima na malim ekranima i sa im serijama, mada se naš posao od toga mnogo razlikuje. Od izuzetne važnosti je istaći da se policijski posao ne svodi na primjenu prinude, što je često način na koji se policija u javnosti shvata i prikazuje. Srećemo se sa svim i svačim, ali smo obučeni, spremni i radni.
Policija jeste organ koji je zadužen za sprovođenje javnog reda i mira, ali je prevashodno tu u službi građana i za pomoć svim građanima – turistima, djeci, učesnicima u saobraćaju. Promjena takvih limitiranih stanovišta o policijskom poslu, pa tako i o poslu žena u policijskim formacijama zavisi od svih nas – i od policijskih službenika i utiska koji ostavljamo na građane, ali i od najšire javnosti – na primjer od medija, od načina na koji se građanima predstavlja rad i sama svrha policije, od sistema obrazovanja, pa sve do individualnih stavova i shvatanja svakog građanina o zadacima i svrsi policije u zajednici.”
– Kakvo je vaše iskustvo u saobraćaju i na ulici prilikom održavanja javnog reda i mira, da li građani bolje reaguju kada su tu policajke. Ima li manje agresivnosti?
„Ne mora da znači, mada je u većini slučajeva primjećeno da se pred ženama smanjuje agresivnost i da se nesuglasice rješavaju normalnom komunikacijom. Nekada prisustvo žena na ulici nekome daje za pravo da poveća agresivnost, uz nezaobilaznu rečenicu: “Vidi ti ove sad”, „Ona mi je našla zavodit red ođe” i slično To su rijetki slučajevi, makar da nam budu javno saopšteni.”
– Policijski posao je izuzetno zahtjevan, kako ste se vi opredjelili za njega?
Nisam nikada bila zainteresovana za tzv. ženske poslove. Ja sam završila srednju pomorsku, pa Pomorski fakutet, pa sam se tek onda opredjelila za rad u Plovnoj jedinici UP, pa sam završavala različite obuke za policajku i eto došla sam do sada do pomoćnika komandira za bezbjednost saobraćaja, tako da, putevi su različiti, kada je naš posao u pitanju. Baš volim svoj posao.“
– Pošto je u toku kampanja „Globalna nedelja bezbjednosti na putevima“, što biste nam rekli o bezbjednosti saobraćaja kod nas, za koju znamo da nije baš na zavidnom nivou ?
“Tačno. „Brz zivot“ kako se često može čuti, direktno utiče na saobraćajnu kulturu, za koju – moramo priznati – nemamo neke pohvale.
Shodno neiscrpnoj borbi svih aktera društva da se bezbjednost u saobraćaju podigne na viši nivo, UN organizuju tu kampanju još od 2007. godine. Tema ovogodišnje globalne nedelje promoviše moto „ulice za život“, i to tako da je brzina od 30km/h ograničavajuća brzina kretanja u svim gradovima širom svijeta, na mjestima gdje ljudi žive, idu pješke ili na mjestima gdje se djeca igraju.
Želim da naglasim da Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima Crne Gore u čl.a jasno definiše „Zonu 30“ – a to je dio puta, ulice ili naselja u kojoj je brzina kretanja vozila ograničena na 30 km/h.
Ovaj zakon u čl. 161 propisuje da je zona škole dio puta ili ulice, koji se nalazi u neposrednoj blizini obrazovnih institucija i kao takav je obilježen saobraćajnim znakom.
Brzina kretanja vozila u neposrednoj blizini škole u naselju je ograničena na 30 km/h, a van naselja do 50 km/h u vrijeme od 06.30 do 20.30 – ako saobraćajnim znakom nije drugačije regulisano.
S tim u vezi, ovom prilikom želim da apelujem na sve vozače da strogo vode računa o bezbjednosti u saobraćaju, sa posebnim akcentom na neposrednu blizinu škola i vrtića. Apelujemo da svi učesnici u saobraćaju prvenstveno nivo strpljenja podignu na viši nivo, a samim tim će i nivo opreznosti biti podignut.
Takođe, apelujemo na roditelje koji dovoze ili prate djecu u škole ili iz škole, da budu savjesni učesnici u saobraćaju, da djecu voze na propisan način – na zadnjem sjedištu vozila, da koriste dječija sjedišta u zavisnosti od uzrasta djece, da upotrebljavaju sigurnosni pojas kako za sebe, tako i za dijete, da ne koriste mobilne uređaje tokom vožnje ili tokom prelaska ulice, da koriste podvožnjake i nadvožnjake na mjestima gdje oni postoje, i da u neposrednoj blizini obrazovnih ustanova uspore i „otvore četvoro oči“ kako bi put do i od škole bio bezbjedan za svu našu djecu.”
Vodeći računa o bezbjednosti saobraćaja i poštujući saobraćajne propise poštujete sebe, svoje najbližei druge učesnike u saobraćaju, a samim tim, saobraćajnu kulturu i bezbjednost podižete na viši nivo, zaključila je Dajana Balić.
