Putovanja i fotografija su stavni dio života Katice Nišavić. Počelo je rekreativno a danas su sastavni dio posla kojim se bavi i ne pita se da li putuje zbog fotografije ili fotografiše zato što putuje:
„Mogu reći da se oba segmenta nekako preklapaju. Kao fotograf ali i osoba koja je zaposlena u civilnom sektoru imam puno prilika za putovanja pa su to, uglavnom radni angažmani. Takođe, kao fotograf turističke agencije sam putovala sa apsolventima i maturantima, fotografisala njihove ekskurzije kroz Evrpu i to je trajalo desetak dana. Iako zavisi od povoda, mogu reći da sve te neke dimenzije putovanja – bilo kao omladinski radnik zaposlen u civilnom sektoru, bilo kao fotograf ili prosto neko ko voli putovanja, to je ono što me ispunjava i uvijek gledam da izvučem sve benefite iz toga.“
Vidjela je skoro sve evropske zemlje. Nepoznata joj je Skandinavija ali su Švedska i Norvška u planu. U nekim državama je bila i više puta te je sa ekskurzijama obišla Španiju, Italiju, Francusku, Holandiju, Mađarsku, Austriju. Istina je da svaka država nudi nešto posebno ali je kao posebno izdvojila jednogodišnje iskustvo života u Belgiji:
„Imala sam priliku da prođem Erazmus program i godinu dana, kao fotograf, provedem u umjetničkoj rezidenciji Destelheide Hanenbos koja se nalazi u gradiću Dworp, desetak kilometara južno od centra Brisela. Bila sam i ja dio tih kreativnih, umjetničkih procesa, da i ja prođem taj proces koji umjetnici prolaze. Mogu reči da je to prilično obgatilo moje iskustvo i omogućilo da se i ja razvijam u tom smjeru.“
Erazmus mogućnosti su mogućnosti za mlade da provedu određeno vrijeme – nekoliko mjeseci ili godinu dana u nekoj drugoj državi pa na taj način, ne samo da upoznaju državu i njenu kulturu, izlaze i svoje zone komfora i usvajaju nove perspektive pored toga što obogate znanje i razviju niz vještina. Istovremeno postaju nezavisne individue:
„Za nekog manje komunikativnog srednjoškolca ili studenta koji ima osnovno znanje engleskog jezika sve se promijeni u tom procesu. Vrate se kao nezavisnije i jače individue spremne da se u budućnosti slobodnije „odmetnu“ u svijet i iskoriste novu priliku.“
Belgijanci su mnogo drugačiji od Crnogoraca prvi je utisak i to pogrešan tvrdi Katica. Njima je potrebno samo malo više vremena da vas prihvate, posebno da vas prime u kuću. Kad steknu povjerenje u vas priča postaje drugačija – postaju odlični za druženje, inspirativni, uvijek spremni da pomognu:
„Živjela sam u naselju Dworp, malom naselju na južnoj strani Brisela. Kuće su ( džindžer bred) sagrađene od cigle tamno braon boje, vrlo simetrične i one i dvorišta i ograde. Podsjećaju na kolač. Jako su slična i mogu reći da ta naselja liče na naselja iz bajki. Život u gradu je već nešto drugačiji. Svjesni smo da je Brisel evropska prijestonica za mnogo oblasti i logično je da se sučeljava više kultura, tu je malo „džunglastije“ i drugačije. Definitivno, Belgija njeguje duh lijepo uređenih dvorišta, kuća i života. Dosta vremena provode u prirodi i druženju sa porodicom. Praktikuju da kada se porodica i prijatelji okupe za branč (obrok između doručka i ručka ili ručka i večere) to bude u prirodi ili nečijem dvorištu. Raspale roštilj a jedna od karakteristika belgijske kuhinje jesu razni sosevi jačeg ukusa. Nađe se i poneko belgijsko pivo po kome je čuvena kao i po čokoladi. Bezbroj je vrsta čokolada a njoj i vaflima je teško odoljeti. Otkrila sam ukus slanog karamela sa čokoladom ali i dodatkom crne alge. Ukusi su specifični i vrlo interesantni. Takođe, tu je i kombinacija ljute papričice i čokolade. Vrlo ukusno.“
Sve više Belgijanaca turistički boravi u Crnoj Gori ali ima i onih koji za našu zemlju nisu ni čuli. Pokušala je Katica za domaćine napraviti crnogorski kačamak ali su sastojci bili iz te države. Iako je samo ličio na crnogorski, flamancima se dopao a pravi hit su postale priganice.
Stil fotografisanja koji je karakteriše uvijek je naginjao na umjetničku stranu:
„Tu nema pravila kada je u pitanju inspiracija. Boravak u Belgiji je bio na toliko različitih nivoa poseban, da vas može inspirisati svjetlo koje se prelama preko neke ograde ili taj umjetnički proces i ples u momentu, umjetnost trenutka kroz objektiv ili sama putovanja i predivni predjeli zauvijek zarobljeni u fotografiji koja svjedoči koliko je nešto lijepo.“
Za individualca koji putuje sa objektivom prevoz je izuzetno važan. Katica tvrdi da je lakše putovat iz Brisela nego iz Podgorice. Mnogo linija je dostupno bez obzira o kojoj se vrsti prevoza radi a najbolja situacija je u drumskom saobraćaju:
„Meni je najviše odgovarala opcija FlixBus. To su autobusi vrlo rasprostanjeni po Evropi. U mnogim evropskim gradovima ali u svakoj prijestonici postoje dobro razrađene linije i jako dobra usluga u autobusima. Pogodnosti su: besplatan Wi-Fi, zagarantovano sjedište, besplatna rezervacija i izmjena karte, dva komada prtljaga u cijeni karte (1x ručni prtljag i 1x putni prtljag), utičnice, grickalice i pića – to su samo neke od prednosti u kojima možeš uživati dok putuješ autobusima. Sve je uredno i čisto, kožna sjedišta. Jako je povoljno pa sam za tu godinu dana često putovala. Od Brisela za sjever Francuske (grad Lil) kartu sam platila nepuna tri eura. A grad Lil je bajkovit, posebno u vrijeme kada sam ja bila, u vrijeme božićnih marketa. Ta sezona božićnih marketa je nešto što uvijek pokušavam da prilagodim poslu i obavezama, pronađem slobodno vrijeme i posjetim ih. Napomenula bih da sam uvijek putovala sama jer postoji nešto posebno i u tome. Na pravi način upoznate ljude i kulturu te je prosto nevjerovatno koliko zanimljivih uspomena možete da doživite.“
Grad je smješten blizu granice s Belgijom sa više od 200 hiljada stanovnika, četvrto najveće urbano francusko područje. Grad je nekad bio poznat kao važno industrijsko sjedište, sa posebnim naglaskom na tekstilnu industriju, a danas je vrlo važan saobraćajni centar. U novembru i decembru oživi i sija posebnom svjetlošću i biva dom za veliki broj turista:
„Kad već pričano o Francuskoj, pomenula bih Strazbur zato što je to takođe grad kojim sam oduševljena i imala priliku da ga posjetim u vrijeme božićnih marketa. On pruža i više sadržaja od Lila samim tim što je veći grad a ljudi uglavnom posjećuju štandove sa tradicionalnom hranom ili pićem. Puno je štandova kuvanog vina i lokalne hrane. Zavisi od podneblja da li će biti meso sa roštilja, hot dog ili tome slično a puno je i slatkiša.“
Ako smo u Belgiji jedemo čokoladu a u Francuskoj sir. Voli sve sireve a naročito „plave“ pa je po radnjama tražila najzanimljivije, kupovala i donosila u Podgoricu.
„Ne postoji ružan sir. Naročito u Francuskoj je tolika ponuda da se svaki put oduševite kad probate nešto novo. Volim čitavu liniju „buđavih“ sireva ali je i kamamber, mekani, zreli sir specifične arome, od punomasnoga nepasterizovanog kravljeg mlijeka takođe sjajan. Kamamber je krajem 19. vijeka postao prvi industrijski proizveden sir. U tim njihovim malim fabrikama i radnjama je zaista veliki izbor i mogu se kupiti na mjeru, posebno upakovan kao poklon. Uz čuveno francusko vino, ugođaj je neopisiv.“
Belgija – čokolada i pivo, Francuska – sir i vino a Španija – paelja i sangrija. To je zemlja koja plijeni muzikalnim duhom slojevitom kulturom.
Prvi put je bila 2018 godine mjesec ipo dana kao dio Erasmus programa – volonter na Mediteranskim igrama. Velika čast i zadovoljstvo:
„Prošle godine u decembru mjesecu sam imala priliku da desetak dana boravim u Gruziji. Jako interesantno iskustvo i ponovo u ulozi omladinskog radnika. Bio je u pitanju Erazmus trening tokom kojeg se dosta radilo ali sam ipak imala priliku da posjetim Tbilisi. Bila sam smještena na granici Gruzije i Azerbejdžana, mjestu koje se zove Lagodekhi. Moram istaći da me je tek Gruzija oduševila hranom. Mislila sam da će imati neki ekstremno drugačiji ukus i neće mi odgovarati ali njihova hrana je zaista nevjerovatna. Karakterističan je kačapuri, kombinacija tijesta ovalnog oblika a u sredini blago zapečeno jaje na bazi od sira. Ovakav opis nije primamljiv ali je ukus nevjerovatan. Generalno, sve te gruzijske ili gruzijsko-ruske salate su odlična kombinacija.“
Službena putovanja su unaprijed planirana, smještaj i hrana obezbijeđeni pa često nema priliku da proba ono lokalno. Kada ima, ne propušta:
„Mislim da ono što sam danas nebi bila da nisam prošla i da i dalje ne prolazim taj razvojni put – prvo kao učesnica i polaznica na programima, projektima, razmjenama i svim Erasmus iskustvima do nekoga ko radi kao omladinski radnik u civilnom sektoru. Sada već imam priliku da kao mentor vodim grupu mladih na razmjenu.“
Mladim ljudima poručuje da putuju kad god imaju priliku. Prvi korak je težak najčešće zbog nedostatka informacija. Neka probaju da budu što više informisani o prilikama pa kada naiđu na njih, da ih iskoriste. Jednom kada pođu, nema stajanja.
„Putujte, krećite se, ne samo geografski nego i mentalno“, poručuje Katica Nišavić.