“Hotel Promaja” Teatra 303 iz Kotora, komedija kotorskog amaterskog pozorišta, odigrana je sinoć na Velikoj sceni Centra za kulturu.
Dragan Buzdovan glumac, režiser i tekstopisac ove satirične komedije, nakon silaska sa scene kaže:”Bila je prava promaja, promaja vani, odložena je predstava u utorak zbog crvenog alarma, nismo htjeli da rizikujemo , ipak je važnije da sačuvamo zdravlje i gledaoce, i evo, uspjeli smo večeras da odigramo, iako je vrijeme promenljivo bilo. Uspjeli smo, na zadovoljstvo publike, koja je imala živaca da ponovo dođe, jer ipak odlagati, pa jeste, pa nije, pa ne znamo kad će… Publika nas je tri puta vraćala i nije bilo, ono što bi rekli, puna sala, bila je polovično puna, ali publika je baš pratila predstavu. To je jedna zavrzlama, hotel “Promaja”, znate na što se misli i gdje je promaja. Promaja je direktorima u džep, imaju lanac promaje, a uzimaju kredite, bježe i ostavljaju radnike i na ulici na kraju.
Investitor u glavu i u džep, a radnici, kao radnici, u tom hotelu trpe. Tu je i NATO i imaginarni sastanak, gdje gledamo oćemo li uć u Evropu, NATO pazi da Rusi ne uđu, i onda tu imamo raznih zavzlama, od političkih, do onih ljubavnih. Na kraju se ne zna ko je đe po sobama noćio i ko je skim boravio i dogovarao bilo politički, bilo ljubavno.”
Osnivač i direktor kotorskog amaterskog pozorišta smatra da je zaista uspjeh da jedan takav mali teatar igra za dva dana tri predstave:
“To je planirano i za Kotor, Tivat, i Herceg Novi, dobro u Tivtu smo stvarno imali mogućnost da odmorimo, ali, bolje da nismo, jer nam se u tom periodu dvoje glumaca razboljelo, ali eto, izvukli smo predstavu, jer imamo jednu ekipu jaču. To je ponuda našoj publici, bokeljskoj, jer ona prati naš rad od davne osamdesete godine, pa smo krenuli da sa publikom prikupimo sredstva da napokon pokušamo doći sami do te monografije, jer malo koi ma razumijevanja za pozorište, a pogotovo za amaterski rad. Idemo dalje, Herceg Novi je sedmog i osmog i time se ova naša turneja tri predstave – dva dana “Novogodišnja 303 čarolija” završava. Ponuda je bila za svakoga, od najmlađih do onih koji vole stendap. Taj moj “Crnogorac u tranziciji”, to je bilo već 68. izvođenje, igrali smo je dvaput u Zagrebu, dvaput u Sinju, tu su Split, Pula, Umag, Peroj, pa u
Srbiji, Vojvodini – Vrbas, Lovćenac, Subotica, Kula, Makedoniji – Skoplje, Kumanovo, a čeka nas gostovanje i na Ohridu, pa u Elbasanu, u Albaniji, zvali su nas naši Crnogorci, a i Slovenija nas čeka. Sad sam je promijenio, pa igra sa mnom i jedna od glumica i puno je dinamičnije.”
Tokom 40 godina “Teatar 303” bilježi više od 1500 nastupa sa petnaestak predstava, a predstavu “Sve će to narod platiti” 2002. su igrali i u Londonu: “To ima malo dodira sa ovom predstavom jer je na sceni pisalo “Hotel Promaja”. Čudno je to, ista je bila poruka i tad, 2002, ista je i sad – izgleda da naš jadni narod sve plaća! Mi pokušavamo da opomenemo one, da dođe do onih koji bi mogli koliko toliko popraviti ovu situaciju, malo nam uljepšat ovaj život, ne bi li čuli. Ali, bogami, ne znam, kao da su svi gluvi, a mi plaćamo. Ja ne znam što se radi. Mi plaćamo i lokalne i republičke funkcionere, političare, pa zar nije minimum da kroz predstavu možemo reći što mislimo za one pare koje im dajemo. Mi sat vremena olakšamo dušu, ljudi zaborave malo na probleme koji ih okružuju, malo izvučemo aplauze, a oni neka se misle kako će. Mi ćemo nastaviti da se družimo…”
Od starta su imali odličnu saradnju sa Radio Tivtom:
“Kad smo bili prvaci Jugoslavije, proslavili smo to kod vas, a učestvovali smo i u vašem Novogodišnjem noćnom programu. Dobro se sjećam Radio Tivta i Nevena Staničića. Bio je turnir duhovitosti 32 grada na temu “Šaliti se na svoj račun”. Staničić je tad rekao u studiju – Ako ste vi dobili autobus na račun problema koje imate, mi bismo dobili voz! – Eto, ipak smo imali slobodu da kažemo i izgovorimo. Mi i dalje nastavljamo sa tim, a vrlo je teško, pogotovo amaterima.
Mi smo sa vama imali i puno ribarskih večeri, sigurno smo se tri, četiri godine sa vama družili od Donje Lastve pa do Radovića. Na svaku pontu su se pravile te ribarske večeri, a tu su bili “Exodus” i Teatar 303 i stvarno su to i za Tivćane i za vaše goste bile nezaboravne večeri.”
Kroz “Tristotri” je prošlo više od dvjesto glumaca prije sadašnje generacije, koja je peta:
“Mi se okupljamo prvog aprila, imamo zajedničko veče. Večeras smo na ispomoć imali i glumce iz Tivta, a Lanu Milović za bajku, pa malog Žižića, to su sve maturanti, koje profesorica Rozana Lazarević priprema i mi hoćemo zajedno u Tivat da pokrenemo malo pozorište, koje bi kasnije nastavilo samostalno da radi, a ujedno bismo i mi njih dopunjavali i oni nas ovako kad su zimska vremena i kad vladaju prehlade, a imate zakazane predstave i veliku obavezu pred publikom.
Ako mi nemamo toliko sreće u Kotoru, nadam se da će ta grupacija u Tivtu, koja će sada da pripremi našu bajku samostalno, imati razumijevanje vaše opštine da pokrenete jedno amatersko pozorište!”
Amaterizam je čudo, zaključuje Buki, tu se igra iz ljubavi i nema nikakvog interesa.