Galerija
Članovi porodice, prijatelji i Udruženje boraca NOR-a i antifašista Opštine Tivat (UBNORA Tivat) posjetili su danas vječnu kuću Tomislava Toma Petkovića na groblju Sv.Šimun u Tivtu povodom druge godišnjice od njegove smrti. Nakon što su delegacije položile cvijeće i odale dužnu poštu, Darko Vuković, predsjednik UBNORA Tivat, se obratio prisutnima i u svom govoru istakao:
„Navršava se druga godišnjica od smrti Tomislava Toma Petkovića, člana UBNORA Tivat i zadnjeg živog učesnika Narodnooslobodilačkog rata 1941.-1945. godine sa područja Opštine Tivat.
Tomo, iako svega 10 godina star, odmah po izbijanju ustanka u Boki i Crnoj Gori 1941.godine postaje aktivan član otpora kao kurir i veza među ilegalcima. Tri puta je hapšen i zatvaran u zloglasnim zatvorima u Kotoru i na Mamuli. Učešće u NOB-u mu je priznato od 01.marta 1943.godine.
Tomo je izdanak čestite porodice Petković iz Mrčevca koja je kompletna pripadala Narodnooslobodilačkom pokretu. Svih pet kćeri i četiri sina od oca Anta i majke Kate odmah po izbijanju rata stupaju u prve redove i pokret otpora okupatoru. Braća Božo i Niko su nosioci Partizanske spomenice 1941.-1945. godine, brat Jozo logoraš i štabni oficir u Prvoj Bokeljskoj brigadi, sestre Emilija, Anđe, Marija, Anka i Augustina zajedno sa najmlađim Tomom su više puta zatvarane i mučene. I majka Kate na kraju rata polaže svoj život kao žrtva rata kada tragično gubi svoj život na parobrodu Cetinje 10.decembra 1944.godine odlazeći u Meljine da posjeti ranjenog sina Boža.
Ove heroje i patriote može da iznjedri samo ovaj naš goli krš i čestite porodice. Ideali pravde, jednakosti, zajedništva i slobode vodio ih je nesalomivo i požrtvovano u borbu za slobodu i dostojanstvo čovjeka čime su zaslužili naše najveće poštovanje. Drugu Tomu njegov ratni i poratni put, i životno opredjeljenje je bilo zapisano u genima i živio je dug život dostojanstveno i na ponos drugih.
Njegova smrt 2021.godine, označila je i odlazak jednog od poslednjih iz generacije neposrednih učesnika slavnog Narodnooslobodilačkog rata 1941.-1945.godine. Za grad Tivat to je značilo odlazak jednog od najcjenjenijeg stanovnika a za UBNORA Tivat odlazak nezaobilaznog prvog saradnika predsjednika udruženja, odlazak njenog najpoštovanijeg člana po kome je UBNORA i bio prepoznat u gradu i šire.
Druga Toma svi pamtimo kao jednog finog uglađenog gospodina, uvjek elegantnog i dotjeranog, finih potkresanih filmskih brkova, sa nezaobilaznom muštiklom u ustima i osmjehom na licu. Na prvi pogled tih, kulturan i miran, ali čovjek pun ljubavi za druge, posebnog smisla za humor. Život je uvjek gledao sa one lijepe i pozitivne strane, uvjek spreman da dugo i naširoko priča o svom životnom iskustvu i mudrosti.
Ono što je po mom mišljenju njega najviše kao čovjeka krasilo to su bili odanost i humanost, čemu sam i lično u više navrata svjedočio. Ostao je odan do samoga kraja svome UBNORU onda kada u udruženju nije sve funkcionisalo kako treba, kada su članovi opravdano počeli da se rasipaju i kada je tadašnji predsjednik sve više gubio podršku. Svoje veliko srce i humanost je dokazao prilikom jedne posjete o.Mamula, mjestu svoga stradanja i najtežih trenutaka svoje porodice. Umjesto da tada, na mjestu koje je u njemu sigurno pobudilo velike emocije tuge i straha, od velike grupa italijana koja se tada slučajno zadesila na ovom ostrvu, onih koje je mogao da poistovijeti kao potomke onih koji su ga zatvarali i mučili, on se samo drugarski nasmijao i zatražio od njih da svi skupa odpjevamo poznatu pjesmu „Bella ciao“. Umjesto nelagode, podozrivih pogleda, prkosa ili osvete, Tomo je izabrao osmjeh, pomirenje, pjesmu i ruku zajedništva.
UBNORA Tivat sasvim sam siguran zadugo neće imati člana kakav je bio Tomo, ako ga uopšte više ikada i bude imao tako da se mora dugo sačuvati sjećanje na njegov nezaboravan lik i djelo“, navedeno je na kraju komemoracije.
UBNORA Tivat
