U ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosi objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi zub i tokȁt, kazao je glavni urednik izdanja Miomir Abović.
Leksem zub vodi porijeklo od glagolskog korijena g᷆en– ‘rađati se’. Nastao je od praindoevropskog *gon-bho-s, gdje u korijenu *g᷆on– imamo prevojnu varijantu sa vokalizmom o korijena *g᷆en-, što znači ‘izbočina, istureni dio’, npr. litvansko žambas ‘rub, ivica’, njemačko Kamm ‘češalj’. Semantički transfer išao je u sljedećem pravcu: ‘rađati se’ > ‘(nešto) izraslo, izraslina’ > ‘izbočina, istureni dio (nečega) > zub (zupci na češlju).
Tokȁt (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘morati, trebati, zadesiti, dopasti nešto kome ili koga’) je glagol koji je rasprostranjen po cijeloj slavenskoj obali Jadrana, od Istre do Boke Kotorske, i uvijek je u neličnoj formi (bezličan glagol): Toka me poć u butigu (“Moram poći u prodavnicu”); Dobio sa’ tešku upalu pluća i tokalo me dvije setimane primat antibiotike (“Dobio sam tešku upalu pluća i dvije sedmice morao sam primati antibiotike”) itd. Uz određeni subjekat u rečenici ovaj glagol javlja se, na određenim djelovima jadranske obale, samo uz leksem brod u značenju ‘pristati’: Ovi vapor tokaje sve buže i kantune (“Ovaj brod pristaje u svim rupama i ćoškovima”; metaforički izraz za “Ovaj brod pristaje i u najmanjim mjestima”). Tokȁt vodi porijeklo od venecijanskog tocar ‘dodirnuti’. To osnovno značenje ‒ dakle značenje ‘dodirnuti’ ‒ nalazimo na otoku Visu, u viškom nazivu za igru tokãlo, čija je suština u tome da bačeni badem dodirne što više bademâ koji su na zemlji. Venecijansko tocar i italijansko toccare vode, pak, porijeklo iz sveromanske onomatopejske skupine tokk-.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi ‒ jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma ‒ vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
О.Н. Трубачев- История славянских терминов родства и некоторых древнейших терминов общественного строя, Рукописные памятники древней Руси, Москва 2008.
Vojmir Vinja- Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. III, Školska knjiga, HAZU, Zagreb 2004.
