U organizaciji Udruženja boraca NOR-a i antifašista (UBNORA) Opštine Kotor i uz prisutvo delegacije SUBNORA Crne Gore, UBNORA Tivta i Herceg Novog, članova porodica i građana sve tri bokeljske opštine održane su dvije komemoracije na teritoriji Opštine Kotor. Delegacije su prvo položile cvijeće i odale dužnu poštu strijeljanim rodoljubima i borcima Orjenskog i Primorskog bataljona u Lipcima 1943.godine, a zatim i strijeljanim mornarima 1918.godine u Škaljarima.
Drug Jovo M. Bećir, predsjednik UBNORA Kotor, se obratio prisutnima tokom obje komemoracija, a u svom govoru u Lipcima istakao:
„Danas obilježavamo 80.godišnjicu strijeljanja boraca Orjenskog i Primorskog bataljona. Italijanske fašističke jedinice u Boki Kotorskoj od samog početka 13.julskog ustanka nikada nijesu imale mira zahvaljujući stalnom djelovanju pripadnika NOP-a, koji su, zbog snage neprijatelja uglavnom djelovali u ilegali. Odstupanjem partizanskih snaga iz Crne Gore i Hercegovine u toku III neprijateljske ofanzive sa kojima se povlačio i dio boraca iz Boke, na ovoj teritoriji nastupio je period krize NOP-a koja je trajala do kapitulacije Italije 08.septembra 1943 godine. Smatrajući da je napuštanje partizanskih jedinica sa teritorije Boke i Crne Gore u potpunosti razbijen NOP, razni četnički, nacionalistički i kolaboracionistički elementi uz svestranu pomoć i podršku Italijana složno su se ujedinili da do kraja razbiju i unište sve one snage koje su pomagale ili samo simpatisale oslobodilačku borbu, inspirisanu i vođenu od strane KPJ. Sluge okupatora podsticani od Italijana ne samo da su predano izvršavali naređenja o pretresu pojedinih rejona i hvatanju simpatizera i boraca NOP nego su izvršavali svakojaka nasilja nad porodicama partizanskih boraca. Sve zarobljene borce i simpatizere, uz najbrutalnije maltretiranje smještali su u zatvore i logore na Mamuli i Prevlaci. Organizovana su suđenja uz razna saslušanja, iznuđivanja, priznanja a zatim i mnoge smrtne presude zatvorske kazne.
Jedno od većih suđenja bilo je u Kotoru, uglavnom borcima Orjenskog i Primorskog odreda, kada je italijanski prijeki sud za Dalmaciju iz Zadra osudio 57 lica na smrt a trideset na dugogodišnju robiju, što je imalo za cilj pored odmazde i zastrašivanje naroda. Tako je 9 boraca, Dušan i Lazo Samardzić, Obrad i Pasko Dabović, Vuko i Savo Bećir, Marko Popivoda,Simo Sijerković i Nikola Šabanović osuđeno na smrt, presudom od 08.februara i strijeljano u Lipcima na današnji dan 1943.godine.
Dok su fašisti osuđene na smrt vodili kroz grad do brodića na pristaništu, čula se njihova pjesma. Narod s obije strane ulice, iza zatvorenih škura, slušao je pjesme osuđenih na smrt. Na stratištu su sva devetorica umirali prkosno, jedni su pjevali, a drugi klicali partiji i skoroj pobjedi. Njihovo dostojanstveno držanje pred neprijateljskim cijevima ostaje kao legat najveće lekcije iz patriotizma svim generacijama poslije njih do danas, kao i onima koji dolaze poslije nas“ kazao je na kraju obraćanja Jovo M. Bećir.
Nakon Lipaca, delegacije su posjetile kriptu strijeljanim mornarima 1918.godine u Škaljarima, koji su predvodili legendarnu pobunu na brodovima Austro-Ugarske Flote 01.februara u Boki. Nakon polaganja cvijeće i odavanja dužne pošte Jovo M. Bećir podsjetio je prisutne na ovaj značajan istorijski događaj i pogubljenje hrabrih mornara.
„Sastali smo se ovdje da obilježimo 105.godišnjicu Pobune mornara u Boki, odamo počast četvorici strijeljanih mornara, učesnika i vođa pobune mornara, umrlim mornarima u zatvoru, dvojici poginulih mornara tokom pobune i svim pobunjenim mornarima, kao i da očuvamo od zaborava ovaj bitan istorijski događaj. Priča o mornarima je priča o mladićima koji su se pobunili za mir, ravnopravnost i protiv gladi. Samo tri dana je trajala njihova pobuna, ali zapamćena je kao simbol otpora malog protiv jačeg. Pobunu mornara su vodili Antun Grabar, mornar iz Poreča, Jerko Šišgorić, topdžija iz Žirija kod Šibenika, Mate Brničević iz Krila Jesenica kod Omiša, i vodnik František Raš, čeh i tobdžija , svi sa brodova Sankt George i Gea. Ta pobuna ostaće zapamćena kao najveća pobuna u istoriji pomorstva s obzirom na broj mornara i broj plovnih jedinica na kojima se ovaj događaj desio.
Bilo je to junačko djelo, hrabrost i odvažnost koja je bila potrebna da se pripadnici Austro-Ugarske flote pobune zbog neljudskih uslova u kojima su živjeli i lošeg odnosa njihovih starješina prema njima. U sastavu Austrougarske flote tada je bilo 11 nacija. Govorili su različitim jezicima i vođe pobune pokazale su da se ovako nešto može pokrenuti u tim okolnostima.
Na žalost, istorijske činjenice pokazuju kako je pobuna završila. Njihova neodlučnost, neorganizovanost i neprihvaćanje savjeta Mate Brničevića da napuste Boku sa flotom, dovela je do sloma i kraha pobune mornara, ali njihovo djelo i junaštvo se obilježava i cijeni. Strijeljanje mornara izvršeno je u Škaljarima od strane mađarskih vojnika i to tek iz trećeg pokušaja. Ostalo je zapisano da je osuđenik Šišgorić gledajući u vojnike koji treba da ga strijeljaju, doviknuo: „Zar vi vojnici, za čiji smo se bolji život borili hoćete da nas strijeljate?“
Poslednje riječi Františeka Raša su bile: “Vi pucate u pravdu, Živjela sloboda!“ Jedan od vojnika koji je trebao da puca onesvijestio se. Prva naredba za strijeljanje nije izvršena, dok se onesviješćeni nije zamijenio drugim. Komandant je dao znak sabljom za paljbu po drugi put. Trojica mornara su pala mrtva poslije prvog plotuna, a Grabar je bio ranjen. Na to su, po komandi, pripucala dva vojnika i dotukli ga ,,ispričao je kasnije don Nko Luković. Ovaj događaj, koji je u to vrijeme izazvao veliki interes Evrope, bio je udarna vijest novina u doba kada se nazirao kraj Prvog svjetskog rata, i poraz Centralnih sila. Spomen obilježja podignuta su im u Škaljarima, Đenoviću, Poreču, Šibeniku, na ostrvu Žirije, te u českom gradu Prerovu. Mnoge ulice i obale naše bivše domovine nosile su njihova imena. Grad Kotor im se odužio obilježavajući mjesto njihovog zatočenja i suđenja, mjesto strijeljanja ovim sarkofagom a jedan od brodova ondašnje Jugoslovenske oceanske Plovidbe nosio je ime „Prvi Februar“, u spomen danu pobune mornara.
Neka je vječna slava i hvala vjesnicima borbe i slobode“, kazao je na kraju Jovo M.Bećir, predsjednik UBNORA Kotor.
Značajan broj članova UBNORA Tivat, nakon što njihovo današnje učešće nije bilo organizovano zbog nedavnih ostavki u rukovodstvu udruženja, odazvao se samoinicijativno pozivu organizatora a sve u cilju očuvanja ugleda UBNORA Tivat, poštovanja njenih članova, kontinuiteta realizacije Plana rada za 2023.godinu, i ono što je najvažnije, odavanja počasti onima koji su položili svoje živote za naše bolje danas i slobodu koju uživamo”- saopšteno je iz UBNORA Tivat.
