U ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosi objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi anegdóta i škicȁt, objašnjava glavni urednik izdanja Miomir Abović.
Anegdóta je posuđeno iz grčkog Ανέκδοτα (anékdota) [uporediti i njemačko Anekdote, francusko anecdote, englesko anecdote]. Grčka riječ je poimeničeni pridjev άνέκδοτος ‘neobjavljen’, koji je složen od prefiksa άν- ‘ne’ i glagola έκδίδωμι (ékdídōmi) ‘izdavati’, a taj je glagol, opet, složen od prefiksa έκ- ‘iz’ i δίδωμι ‘dati’. Grčko Ανέκδοτα izvorno je, pak, naziv spisa vizantijskog istoričara Prokopija (šesto stoljeće) u kojem on donosi obično negativne intimne crtice iz života cara Justinijana i njegove okoline. Savremeno značenje ove riječi ‘kratka, često duhovita, priča o zgodi iz društvenog života’ razvilo se u evropskim jezicima.
Škicȁt (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘zgužvati’, ‘zgrčiti’): Ta’ ti je jaketun vas škican, toka ga suprešat (Taј kratki kaput/sako ti je sav zgužvan, treba ga ispeglati) preuzet je iz venecijanskog schizzàr ‘stiskati’. Prvobitno značenje ovog glagola bilo je ‘prskati’, ‘štrcati’, a zato što se štrcanje obično obavlja pritiskanjem, istiskivanjem vode, došlo je do promjene značenja u pravcu ‘pritiskati, stiskati’. Švajcarski jezikoslovac Wilhelm Meyer-Lübke matra se da je ovaj glagol nastao iz onomatopeje skits ‘prskati’, ‘štrcati’.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi ‒ jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma ‒ vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
Vojmir Vinja- Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. III, Školska knjiga, HAZU, Zagreb 2004.
