“O toponimiji i onomastici Boke i Svebarja” – naziv je zanimljivog predavanja koje je dr Domagoj Vidović održao u Domu kulture “Josip Markovićč u Donjoj Lastvi, u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeće Crne Gore. Među prisutnima bili su I konzulica Republike Hrvatske u Kotoru Jasminka Lončarević, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeće Zvonimir Deković, predsjednik opštinskog odbora Hrvatske građanske inicijative Tivta Ilija Janović i Marija Mihaliček, pedsjednica Matice Hrvatske – Ogranak u Boki. Vidović je predavanje održao u sklopu svog studijskog boravka u Boki i Baru od 16. do 23. februara. Prisutne je pozdravila Ana Vuksanović, tajnica Hrvatskog nacionalnog vijeća:
“Ako izuzmemo Dubrovnik koji je uistinu nešto posebno ne samo u hrvatskim nego i južnoslavenskim i slavenskim okvirima, ono što zapravo jedino ima kontinuitet u cijelom tom prostoru je Boka. Počev od sakralnih objekata kojih ima bezbroj. Uz Boku, kao duhovno središte pokazao se i srednjovjekovno Bar. Podatak koji mi je pao u oči, Bar je do pada pod Tursku imao čak 46 katoličkih sakralnih objekata.Mnogi dijalektolozi razlikuju govore katoličkog, pravoslavnog i muslimanskog stanovništva. Naravno, nisu to velike razlike, ali male razlike postoje. Ta razlika je, ja bih rekao, ponajviše u nadgradnji. Književnost Boke Kotorske je naravno, povezana sa zapadnom klulturom. Ona se pisala na latinskom i italijanskom jeziku. Gotovo do 17 stoljeća ona je pretežito bila pisana latinskim i italijanskim jezikom. Ta pismenost na ovom području je tisućljetnja. 
Ovdašnji književnici su se mogli dopisivati samo sa ljudima koji su govorili tim istim jezicima. Mnogi Bokelj i Dubrovčani su završavali u antologijama italijanske književnosti. Italija se ne odriče knjževnika koji, barem po jeziku ne pripadaju njezinoj kulturi. Onda pretpostavljam da ni mi nemamo pravo da se odričemo od tih istih književnika. Kad imamo problema oko titulara, je li crkva katolička ili pravoslavna, pogledajte natpis na dovratku, ako je na latinskom, teško da je pravoslavna. Nekad mi se čini da mi to zanemarujemo. Ako pogledamo bokeljske književnike nema tih veličina, nema Gundulica, Marulića, ali geni su proradili u 20. stoljeću. Sve ono najbolje koje se kupilo u genima bokeljskih književnika našlo se u Viktoru Vidi, Vjenceslavu Čižeku i Franu Alfiroviču. Trebala su proći stoljeća da to sazre.
Istraživanja u Boki i Baru su bila jako žustra. Ovdje je bio Petar Skok, vodeći hrvatski etimolog. Kad otvorite Etimološki rječnik hrvatsko-srpskog jezika imate više od tisuću primjera iz Krtola. Imate iz Mula ribarskog nazivlja kolko hoćete, iz Perasta, Prčanja. Zašto stotinjak godina nikog od nas nije bilo, ne znam. Važno je da smo nakon stotinjak godina ponovo ovdje sa vama. A Boka, pogotovo što se tiče leksike, ima što reći. Ono po čemu je Boka posebna je starost prezimena. Najstarija prezimena su u Dalmaciji pa u Boki. Vi imate sreću da imate Gracijelu Čulić, koja je napisala knjigu i napravila temelje. I u toponimiji ste jaki. Cjelimir Stranić i Antun Tomić zapisali su mnogo toponima. To je građa za stručnjake. Takođe i Anita Mažibradić je napisala dobru knjigu.
Ja uistinu još jednom moram naglasiti da ova suradnja sa Hrvatskim nacionalnim vijećem uz podršku hrvatske države i vas dragih ljudi je meni izuzetno važna. Vi i vaši mladi morate biti ponosni na sav ovaj skup gena koji ste ostavili. Ne samo vama, nego ukupnoj hrvatskoj kulturi. Njegujte ovo jedinstvo u različitome. Budite ponosni na te razlike, ali nemojte da vas dijele.” – rekao je Domagoj Vidović koji je nakon toga odgovarao na brojna pitanja zainteresovane publike.
