Toma Asanović je supervizor animacije u kompaniji Luštica Bay, konkretno zadužen za dječje programe namijenjene gostima koji dolaze sa strane ali i stanovnike tog ekskluzivnog naselja na Luštici. Tvrdi da djeca reaguju na isti način bez obzira iz kog su dijela svijeta i onako kako se vi postavite prema njima:
„ Nebitno je iz kojeg dijela svijeta dolaze djeca uvijek vole igru, uvijek vole da se druže. Nihova međusobna komunikacija je vrlo jednostavna. Kad krenu da se igraju, oni se zaista igraju i uživaju u tome. Kod djece su nebitne kulturološke razlike, razlike u boji kože, jezičke razlike, jezičke barijere. Uvijek nađu svoj zajednički jezik i fascinantno je kako ona koja još nisu naučila da pričaju komuniciraju i zabavljaju se.“
Prethodno se istim poslom bavio na kruzerima. Za duže od tri godine je proputovao mnogo a podijelio uspomene sa Aljaske, iz Kanade, Meksika, Perua, sa Kariba, Bahama, Jamajke, Kolumbije i St Petersburga. O Kubi i Mediteranu neki drugi put…
„Na Aljasci smo bili u gradovima kao što su Džuno, skagvej i bilo ih je tu još, ali Skagvej je na mene ostavio jako lijep utisak i u tom gradu sam imao priliku da hvatam lososa golim rukama dok sam prije toga bio u prilici samo da vidim na programima Nacionalne geografije. Bili smo u periodu parenja lososa i na kraju kada on zamire bukvalno možete da stavite ruke u rijeku i hvatate golim rukama. Na Aljasci mi se dopao i grad Kečikan (Ketchikan). Volio sam da planinarim po njihovim netaknutim šumama, čarobnoj prirodi sa izvorima pitke vode na sve strane. Dosta je pusta zbog niskih temperatura u većem dijelu godine. Samo tri-četiri ljetna mjeseca je puno turista – kampera i tad se uglavnom lovi riba.
Jako lijepo turističko mjesto za izlet. Sa domaćim stanovništvom se i nisam toliko družio ali jesam ulazio u restorane i lokale. Uglavnom su napravljeni od drveta, po podu bi mogli da vidite i sijeno, služi se hrana tipa losos, krabe, rakovi, kraljevska kraba, ima i mnogo nekih ribljih specijaliteta. A vodeći slatkiš je fadž (fudge) jedna vrsta vrlo, vrlo slatke čokolade“, kaže Toma i dodaje da bi rado ponovo vidio Aljasku pa je pokušavao dobiti kruzing angažman koji „vodi“ u tu čarobnu oblast.
Put nas je vodio u kanadski Vankuver i ostrvo Viktorija. Prvi Evropljani su se počeli naseljavati u drugoj polovini 18. vijeka, da bi Britanci sredinom 19. osnovali najprije utvrđenje za trgovinom krznom, a zatim i koloniju čiji su glavni grad nazvali po svojoj kraljici. Viktorija je moderan grad sa tri univerziteta, razvijenom tehnološkom industrijom i predstavlja jedan od najpoželjnih gradova za život u Kanadi:
„Viktorija je poznata kao “Grad vrtova” a ja (i kroz druge gradove tako) krenem i šetam pa gdje me put nanese. Nekad može da me nanese u neke uličice sa strane u koje obično turisti ne zalaze, iznajmim neko prevozno sredstvo tipa biciklo gdje mogu uvijek da odaberem gdje hoću da stanem, da se slikam, da pogledam, da pročitam ispod nekog spomenika kome je posvećen i slično. Kroz Viktoriju sam putovao biciklom.“
Ko voli ljeto za njega je Karipsko more u pravo mjesto tvrdi Asanović. Prelijepe plaže, plava boja, bijeli pijesak, palme. Razglednice ožive. A onda Meksiko, neko potpuno drugo iskustvo.
„Istorija pred vama pri posjeti ruševinama Maja, njihovim čuvenim hramovima. To se ne zaboravlja. A što se tiče ovih turistima atraktivnih mjesta kao što su Bahami na primjer, za one je koji žele da na plaži uživaju u koktelima, prelijepom moru, njegovoj boji. Mogu i plivati sa prasićima, jer postoje plaže gdje je to moguće.
Dosta je zanimljivih, malih ostrva – Sent Martin, Sent Tomas, Kurasao, Aruba. ST Tomas je američka, St Martin francuska a Curasao holandska kolonija, tako da imaju primjese kultura koje su ih kolonizovale. Turisti kada izađu sa kruzera tačno znaju što će da vide na tim ostrvima. Glavno im je da se nađu neko lijepo mjesto, neki lijepi restoran, plažni bar i da tu prove vrijeme, da se kupaju, sunčaju. Sunce je baš jako pa mnogi izgore. Ja sam najgore izgovorio kad smo bili u St Martinu.“
Predrasuda je da su meksička jela ljuta i bazirana na čili papričicama. Možda neka od najpoznatijih jesu nešto začinjenija, ali istina je da cijela paleta različitih ukusa krasi tu kuhinju. Prije dolaska Španaca meso i povrće se spremalo bez dodatka životinjskih masti i biljnog ulja, uz termičku obradu u velikim metalnim ili glinenim posudama, ispod peke prethodno umotane u listove banane, avokada ili kukuruza.
„Stajati pred ostacima drevne civilizacije je osjećaj koji ne znam kako bih opisao. Jednostavno se nađete i stojite ispred piramide stare ne znam koliko hiljada godina, a znate da je bila dio neke drevne civilizacije koja sada više ne postoji. Onda se zapitate da li nas čeka isto što su doživjele te druge drevne civilizacije za koje znamo da su bile napredne. Mi se divimo, a možda i ne znamo potpunu priču. Magija, ništa drugo. Spuštajući se iz Meksika došlji smo do Perua, grada Truhiljo i drevnih ruševina Maja. Ponovo šetate ulicama civilizacije koja više ne postoji.“
Iz Argentine izdvaja grad Ušuaia na najjužnijem vrhu Južne Amerike. To je turistička baza, luka za ukrcavanje za krstarenja Antarktikom i Falklandskim ostrvima. Šta god da odlučite da uradite u Ušuaii, možete reći da ste bili na kraju svijeta.
„To je najjužnijem s mjesto na južnoj hemisferi, odakle bukvalno kreću ekspedicije koje idu na južni pol. Malo ribarsko mjesto, mali ribarski gradić ili luka. Posebno interesantno budući da znam da sam na najjužnijem mjestu i da dalje nemaš kud. Tu smo i planinarili do glečera što je bilo jako zanimljivo jer zaista volim da planinarim, upoznajem prirodu. Ljudi su jako ljubazni, jako kulturni i pristupačni, uvijek tu da vam pomognu.“
Toma nas je poveo do Evrope čije je obale dobro upoznao ali i do Mediterana kroz objektiv kruzing turiste. Skandinavija je posebna i spada među atraktivnije destinacije tvrdi Asanović, kao i čitava sjeverna Eropa sa svim lukama u kojima su bili St Petersburg, Kopenhagen, Stokholm. …
„Postoji nešto univerzalno kad dođete u luku, ljudi vas rado dočekuju bez obzira da li je to već ili manja luka. Znači uvijek otvorenih ruku, široko, jer gdje god smo išli, to su to su sve mjesta koja žive od turizma i oni su uvijek trude da te ljude dočekuju na najbolji način. U velikim lukama ste prepušteni sopstvenoj organizaciji, šetate, snalazite se, istražujte sami osim ako konkretno ne pođete na neku ekskurziju ili dešavanje. Tri dana Sankt Petersburga su nezaboravni dio mojih putovanja a grad je kao sa razglednice. Prosto sam bio zabezeknut tim ljepotama znamkova, muzeja, posebno muzejom Katarine Velike, ljetnjikovcem a zamkom. Čuli smo priču o carici i mladom slikaru koji je trebao da naslika brod u plamenu ali kako ga nikada nije vidio, ne zna kako izgleda, Katarina je u luci zapalila dva svoja broda da bi slikar vidio. Te slike i danas vise u prostoriji.“
Mnogo je razloga da se putuje kruzerom kaže Toma Asanović a jedan od njih jeste da traje između sedam i deset dana, a svaki dan ste u drugoj zemlji. Svaki dan imate mogućnost da upoznate različite kulture, probate različitu hranu. Ne morate se prevoziti iz mjesta u mjesto, nego vas hotel (brod) prevozi iz destinacije u destinaciju. U Grčkoj zaspete a sutradan se probudite u Turskoj. I sve je dostupno – od restorana, barova, kafića, kazina, bazena, igraonica, butika, bioskopskih sala.
Svako ima omiljeni način putovanja i odmora.
