U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote dajemo objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi čòvjek i marȉklja, objašnjava glavni urednik izdanja Miomir Abović.
Današnje B/CG/H/S čòvjek nastalo je od prvobitne praslavenske složenice čelo-věk ( u ruskom jeziku i dan danas imamo leksem человéк koji vjerno odražava ovu praslavensku složenicu). Postoji nekoliko hipoteza o tome što je prvobitni smisao praslavenske složenice čelo-věk; najtačnija je hipoteza koju je formulisao znameniti srpski etimolog Aleksandar Loma. Suština Lomine hipoteze sastoji se u tome da složenica čelo-věk reflektuje prodor pjesničkog jezika u svakodnevni jezik; opisni nazivi poput čelo-věk i inače su svojstveni (pra)indoevropskoj poetskoj dikciji (tako, npr., u homerskom grčkom brotós ‘smrtnik’ i epikhthónios ‘pozemljar’ predstavljaju poetske riječi “jezika bogovâ” nasuprot nemarkiranom (i neprozirnom) ánthrōpos u “jeziku ljudi”). Da se vratimo na etimologiju leksema čòvjek. Drugi dio složenice čelo-věk – dakle věk – znači, naravno, ‘trajanje’. Prvi dio složenice – čelo – ima, po Lomi, metaforičko značenje: ‘vrijeme, određen vremenski ciklus’ (ovo značenje riječi čelo posvjedočeno je u nekim štokavskim dijalektima). Čelo ovdje znači bukvalno ‘vrh; gornja, krajnja tačka (života)’. Prvobitni smisao leksema čelověk > čovjek bio bi, dakle, metaforički: ‘biće kojem je trajanje života (*vijeka) vremenski ograničeno’
Marȉklja (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘mala morska školjka koja se nalazi tik uz obalu’), kako je to tačno zapazio Petar Skok, riječ je koja je u govor domicilnih Bokeljâ ušla iz izumrlog dalmato-romanskog jezika, koji se nekad govorio na slavenskoj obali Jadrana.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Aleksandar Loma- Slovenska etimologija u indoevropskoj perspektivi, Glas SANU 394, Odeljenje jezika i književnosti 19, Beograd 2002.
- Vojmir Vinja- Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku vol. II, HAZU, Školska knjiga, Zagreb 2003.
